Nastavnik matematike: Poplava odlikaša koji to nisu lako se može rešiti

Jun je mesec rezervisan za diskusije, tekstove, komentare na temu poplave odlikaša koji to zapravo nisu. Govoreći o tome, nastavnici ne mogu, a da ne pomenu ogroman pritisak roditelja u ovom periodu, da se baš njihovom detetu da ta jedna šansa više ili ta jedna ocena više. Ta priča već godinama se vrti u krug i deluje da niko ne planira da nešto tim povodom i preduzme.

Međutim, taj problem nije rezervisan samo za Srbiju. Sličan sistem ocenjivanja i računanja proseka ima i susedna Hrvatska, a jedan nastavnik matematike dao je predlog kako bi se to moglo rešiti. Njegovo ime je Damir Belavić i evo šta on predlaže.

“Uz malo drugačije računanje, spoljno vrednovanje i sistem bez ocena do 4. ili 5. razreda, sve bi to moglo izgledati malo drugačije i bolje. A uopšte nije neki finansijski izdatak.

Mislim da smo jako pogrešili negde u prošlosti kad smo uveli prosek svih ocena jer, računajući ga na takav način, prosek je nepravedan i nema smisla. Takođe, gledajući učenike od 1. do 4. razreda, njih 80% prolazi s odličnim uspehom, tako da smatram da u tim razredima treba ukinuti vrednovanje sadašnjim ocenama.” – kaže ovaj nastavnik i daje sledeće predloge.

Bez ocena od 1. do 4. razreda

Prva stvar koju treba ukinuti je vrednovanje ocenama od 1 do 5 u nižim razredima osnovne škole. Možda samo ostaviti nešto probno u 4. razredu kao priliku za navikavanje na ocene koje će doći kad pređu na predmetnu nastavu. Za ostale razrede samo izveštaj o usvoenosti ishoda dva do tri puta u školskoj godini. I uvesti spoljno vrednovanje kao orijentir. Jer, budimo realni, ko od 1. do 4. razreda nije odličan po ovim kriterijima? Malo njih. Samo oko 20% učenika nije odlično. I kakav je onda smisao toga da svi budu odlični? Bolje je da budu žedni znanja i istraživanja nego ocena.

Ukinuti ili promeniti prosek ocena

Druga stvar je taj famozni PROSEK svih ocena koji treba ukinuti ili promeniti jer je nepravedan i nema smisla. Nekad pre smo se dogovorili da ćemo računati nekakav prosek ocena i onda ako prosek bude veći ili jednak 4,5 zvaćemo ih odličnim učenicima, a mogli smo se dogovoriti da to bude i 4,6 ili 4,7, zar ne? No, treba da se zapitamo da li je taj prosek dobro merilo? Ta neka čudna formulacija kao što je prosek ocena uvukao se u naš sistem i kao nepogrešivi stručnjak vlada umovima učenika, roditelja i učitelja.

Kad ne bi bilo proseka ne bi bilo ni navlačenja ocena. Šta meni znači podatak da je neki učenik 4,40 ili 4,53? Šta mi to govori o njemu? U čemu je razlika? Razlika je u tome da smo mi napisali takva pravila prema kojem jedan spada u kategoriju vrlo dobrih, a drugi u kategoriju odličnih učenika. I to smo napravili najjednostavnije moguće, računajući aritmetičku sredinu. A to je vrlo, vrlo pogrešno jer smo iste vrednosti dali likovnoj kulturi koju učenik ima jedan čas nedeljno i maternjem jeziku kojeg učenici imaju 4 ili 5 časova nedeljno.

Moje mišljenje je da takav prosek ocena treba pod hitno ukinuti. Da, jednostavno ga izbrisati iz sistema i ubaciti nešto malo drugačije. Jer se na njemu baziraju i dodele stipendija koje onda gledajući iz tog ugla i nisu baš pravedne.

Mislim da treba promeniti i ocene od 1 do 5 jer su nepravedne uz tako mali raspon. Toliko ima razlika između četvorke i četvorke (od 3,5 do 4,4) da je to teško uopšte ispričati, učitelji sigurno u potpunosti razumeju o čemu govorim. Možda uvesti ocene do 10 ili nešto drugo. Ali to znam da se ne može dogoditi jer su ocene od 1 do 5 jako ukorenjene u naš mentalitet i to će se teško promeniti.

Ali famozni PROSEK svih ocena možemo promeniti i napraviti drugačije. O tome matematičari već pričaju duže vreme.

Kako treba da izgleda računanje proseka

Jedno od blagih i lakih promena i rešenja može biti da se uzima ponderisana aritemtička sredina, koja određenim predmetima daje veću ili manju težinu, u zavisnosti od toga koliko časova nedeljno se neki predmet sluša. Takođe može biti i rešenje da se računaju dva različita proseka iz, primera radi društvenih predmeta i predmeta iz STEM oblasti. Još neko od rešenja može biti i neki sistem bodova, nešto kao ECTS bodovi na fakultetima.

Siguran sam da, kada bi bilo volje i kada bi se više ljudi našlo u vezi tog cilja, da bi se našla neka bolja rešenja od današnjeg.

Možete pogledati i primere na slikama gde učenik 4. razreda spada u skupinu odličnih iako iz maternjeg jezika, matematike, prirode i društva i engleskog jezika ima ocenu vrlo dobar. Ali kada računamo ponderisani prosek onda vidimo da više ne spada u skupinu odličnih.

Isto tako i učenik 8. razreda ima prosek 4,52, ali kada računamo ponderisani prosek onda dolazimo do vrednosti 4,32 što je ipak razlika.

Možemo još malo razmisliti pa te proseke razdvojiti na društveno područje i STEM područje onda dobivamo i malo jasniju sliku o učeniku jer vidimo da je prosek društvenih predmeta 4.63, a STEM predmeta 3.92. Znači od odličnog učenika (po sadašnjim kriterijima) došli smo do vrlo dobrog, gde je čak prosek jednog dela ocena ispod 4. Ali sada već znamo ipak malo više o učeniku iz tih podataka. Znamo čemu je sklon i koje su mu snage. I zašto se, onda, ako reši da upiše jezički smer u gimnaziji, ne bi za njega računao samo prosek iz jezičkih predmeta?

U svakom slučaju mislim da se treba da se zamislimo nad time što ponavljamo iste greške godinu za godinom i onda čitamo iste naslove i pišemo iste komentare. Ali problem se može pogledati iz drugog ugla i može se pogledati kako su to druge zemlje rešile. Sigurno bismo mogli naći neko bolje i pravednije rešenje.”