Mnogi ovih dana pričaju o moru, i to je u redu.
I sama volim more i to je jedini način odmora koji priznajem. Slušam danima kako ljudi pričaju gdje idu ili traže gdje će ići ove godine.
Ali, u ponudama svih tih agencija, privatnika, u svim tim oglasima koji iskaču gdje god da pogledaš uvijek ista stvar.
Dvije odrasle osobe + dijete 14 godina gratis
Dvije odrasle osobe + dvoje djece do 12 godina gratis
Tri odrasle osobe + dvoje djece do šest i 12 godina gratis
Nigdje, ali nigdje gdje sam ja gledala nema odrasla osoba i dijete. I kad nekoga pitam kako funkcioniše ta kombinacija, prvo su malo zbunjeni, pa se onda zamisle, pa mi kažu da se ipak više isplati dvije odrasale osobe plus dijete.
Da, jasna je to poruka da se mi koji nismo dvije odrasle osobe ne uklapamo u bilo čiju ponudu i uslugu. To mi je već treće ljeto jasna poruka da moje dijete i ja ne potpadamo u bilo koji paket aranžman. To mi je već odavno poruka da nas dvoje, kao takvo dvoje, ne možemo dobiti ponudu u nekoj turističkoj agenciji da odemo na ljetovanje gdje baš mi hoćemo, a da to ne podrazumijeva da smo neki poseban slučaj za koji se traži adekvatno – komplikovano, vještačko i skuplje rješenje.
Zašto za nekoga poput mene i mog djeteta koji idemo na more sami bez ikoga trećeg nema ništa u ponudi? Zašto nas dvoje kao takve niko ne prepoznaje? Zašto se svaki put kad gledam te silne ponude, sa tim silnim gratisima, osjećam kao manje vrijedan dio neke zarctane forme, kad to nisam – ni forma ni manje vrijedna? Zašto moje dijete nije, najbrutalnije rečeno gratis, nigdje, jer prosto nije, pošto mi uvijek kad ih pitam za nas dvoje kažu da mi se više isplati da onda uzmem smještaj za dvije odrasle osobe? A moje dijete ima četiri i po i taj je “gratis”?
Nema ova moja opaska ama nikakve veze s novcem, svakako plaćam odlazak na ljetovanje za dijete i sebe, niti želim da dobijem nešto besplatno, samo da neko uzme u obzir da ne polazimo svi od toga da nas je dvije odrasle osobe plus nešto. Nažalost, nismo. Ili na sreću, kako ko već smatra da mu (im) je. Prosto, nismo. I zašto samo onda mi koji nismo blago diskriminisani zbog toga? A ne bih rekla ni da je to blago…
Zašto ne postoje ponude za jednu odraslu osobu i dijete do 12 godina gratis, recimo? Prvo, broj razvoda je u stalnom porastu, a i da nije, ne možemo se lagati da među nama ne postoje porodice koje broje jednog roditelja i dijete/djecu. Drugo, postoje porodice u kojima je jedan roditelj preminuo ili, jednostavno, ne može ovog ljeta ići sa svojom porodicom na more. Otišao je, recimo, da radi u Njemačku. Ili je bilo šta u pitanju, a što nema veze s tim da su ljudi rastavljeni, razvedeni, ne žive zajedno, ali, eto, ne idu ovog ljeta negdje zajedno, jer su se tako dogovorili.
Ne, ne može. Zato što nam i na ovaj način nameću da je najbolje da nas je dvoje, troje ili koliko već plus. Nigdje nema jedan plus. A ima, svuda oko nas i to je ogoljena činjenica koju nećemo zataškati time što za te jedan plus ne pravimo nikakve ponude, aranžmane, gratise i osjećaje ravnopravnosti, poštovanja i prihvatljivosti.
Nisam ja polovina bilo čega, nisam polovina roditelja, osobe, potencijalnog kupca, eventualnog klijenta ili turiste, nisam polužena, polumajka ili polugospođa. U situaciji kada želim da sa svojim djetetom idem na more (zimovanje, planinarenje, kampovanje, krstrenje, bilo šta) ja sam odrasla osoba koja će to da plati i koja želi da se uklapa u neki model bez “uguravanja na mišiće”, bez kombinatorike i posebne posvećenosti tamo tih ljudi koji su se tek u tom mometu sticali da vide šta je iz njihove ponude najbolje za nas dvoje u tom “našem slučaju”. Mi nismo slučaj, a vi nas takvima pravite jer nas nikad ne uzimate u obzir, uvijek nas previdite, zaboravite, zanemarite, izignorišete.
Jer, ma koliko se trudili da stvarnost ne prikazujemo tako, i dalje smo društvo koje šikanira porodice koje nisu dvije odrasle osobe plus. Prosto moraš imati tu drugu odraslu osobu, nema veze što možda nećeš, ne možeš ili ne želiš. Ako hoćeš na more.
Ako sam slučajno previdjela nekoga ko ipak ima tu neku ponudu jedna odrasla osoba + dijete do 12 godina gratis, nek mi oproste i jave. Biće mi drago da dobiju moj novac.
Piše: Jelena Pralica
Izvor: Lolamagazin