Godinu dana „Macutove“ vlade obeležili su nasilje nad akademskom zajednicom i osveta prosvetnim radnicima koji su nedvosmisleno pokazali da žele da žive u slobodnom društvu i pravno uređenoj državi – ocena je Glavnog odbora Nezavisnog sindikata prosvenih radnika Srbije (NSPRS) koji je zasedao 18. aprila u Velikoj Plani.
”Vršioci dužnosti direktora i privremeni organi upravljanja koje je po školama postavljalo Ministarstvo prosvete tokom prethodnih godinu dana izazvali su više hiljada problema učenicima, roditeljima i nastavnicima širom Srbije. Zbog toga je posebno zabrinjavajuća najava ministra da sledi izmena propisa prema kojoj će većinu članova školskih odbora ubuduće postavljati država, a ne nastavničko veće i savet roditelja.” – navedeno je u saopštenju Nezavisnog sindikata prosvetnih radnika.
NSPRS poziva Dejana Vuka Stankovića da, kako navode, prestane da zamajava javnost temama kao što su trajanje školskog časa, zabrana upotrebe mobilnih telefona ili dodeljivanje statusa deficitarnih zanimanja pojedinim nastavničkim zvanjima.
”Te teme su samo dimne bombe kojima se skreće pažnja s činjenice da je najveći problem obrazovanja u Srbiji autoritarna vlast koja ne bira sredstva da zaposlene u školama pretvori u svoje bespogovorne podanike.” – dodaju iz ovog sindikata.
Takođe, NSPRS uputio je i zahtev ministarstvu za hitno raspisivanje konkursa za prijem nastavnika i drugih radnika u školama na neodređeno vreme na sva sistematizovana radna mesta, odnosno prestanak dugogodišnje prakse po kojoj se ta mesta popunjavaju ugovorima na određeno vreme.
”NSPRS zahteva izmenu propisa koji regulišu odlazak u penziju tako da se nastavnicima omogući rad do završetka školske godine tokom koje stiču uslov za penzionisanje.” – još jedan je od zahteva ovog sindikata.











Nadam se da se ministar šali. Verujem da ima u planu da da veće nadležnosti nastavničkom veću. Što se tiče političkih školskih odbora koji su već ispolitizovani smatram da od sadašnjih devet članova pet bude iz škole nastavničkog veća, a ostala četiri člana po dva iz lokalne zajednice i saveta roditelja.
U penziju kad napune 65 a decu ce da uce oni koji cekaju na posao a ne babe i dede
U prosvetu se po automatizmu ide u penziju sa napunjenih 65 a za razliku od vas po opštiinama i skupštinama.
Realno koje odluke donosi Školski odbor? On je kobajagi.
Istog sam misljenja
Koještarija (da ne napišem nešto teže), kao i mnoge druge ministrove medijske „bombe“.
Ministar se bavi procedurama i formalnim pitanjima (trajanje časova, upotreba mobilnih telefona …) a suštinska pitanja sklanja pod tepih.
Nisu procedure nevažna pitanja, ali one se lako optimizuju kad se stvari postave stabilno i korektno.
Ako država postavlja direktore i ako će većinu školskih odbora postavljati država, opravdano je pitanje šta će nam onda Školski odbori i zastupnik čijih interesa će oni biti?
U sistemu 3 + 3 + 3 oni su imali nekog smisla, jer su tu onda zastupljeni interesi i nastavnika i roditelja i društvene zajednice.
Ovako je to samo dalja pogubna i nepotrebna centralizacija.
Nema Stanković ovlašćenja za suštinske promene u obrazovanju.
A suštinskih promena nema bez promene položaja obrazovanja u državi i pomeranje prosvete sa repa u vrh društvenih interesovanja, jer je to ključno pitanje razvoja Srbije u narednim godinama.
Da su ogromne pare uložene u Ekspo i nacionalni stadion bile planski i osmišljeno uložene u obrazovni sistem Srbije bilo bi sigurno velike koristi.
Ovako će milijarde evra otići u nešto će posle mesec dana biti samo trošak za održavanje, a modernizacija nastavnog procesa, poboljšanje kvalifikacione strukture nastavnika, podizanje nivoa nastave na nastavničkim fakultetima, unapređivanje uslova rada u školama, materijalna i statusna motivacija nastavnika i mnog druga važna pitanja će ostati po strani kao da ulaganja u prosvetu nisu najzdravija nacionalna investicija u budućnost Srbije.