Obavezna onlajn obuka za nastavnike koji će dežurati na završnom ispitu – mora se položiti „bez greške“

Prema ovogodišnjem školskom kalendaru završni ispit zakazan je za 17, 18. i 19. jun. Kao i godinama unazad počinje testom iz srpskog jezika, drugi dan se polaže matematika, dok će trećeg dana polagati test iz predmeta koji su učenici sami odabrali: istoriju, geografiju, fiziku, hemiju ili biologiju.

Krajem prošle nedelje direktori svih osnovnih škola u Srbiji dobili su hitan dopis o obaveznoj onlajn obuci sa napomenom da proslede obaveštenje sa linkom ka obuci svim nastavnicima koji će dežurati na završnom ispitu. U pomenutom dopisu stoji da će svaki nastavnik samostalno proći kroz sadržaj obuke u kojoj će biti data potrebna uputstva, video-zapis i test. Test se mora uraditi sa 100% uspešnosti, ali se može polagati neograničen broj puta. Ovo je dobra vest jer ćemo moći da padamo na testu „koliko god želimo“ sve dok ga ne položimo. Ništa manje dobra vest je da ćemo dobiti 8 bodova stručnog usavršavanja. Nažalost, naši đaci neće moći da polažu testove neograničen broj puta i umesto bodova stručnog usavršavanja dobiće bodove za upis u srednje škole.

Od kada postoje mala matura, uloge su poznate i podeljene: uloga učenika je da se pojavi na ispitu i uradi ga što bolje; uloga roditelja je da strepi i bude pod stresom dok ne budu gotovi rezultati; uloga dežurnih nastavnika je da budno prate ponašanje učenika za vreme testiranja; uloga predmetnih nastavnika, iz čijih predmeta se polažu testovi, je da se nadaju da će učenici dobro proći jer dobro urađeni testovi govore i o njihovoj ličnoj uspešnosti… Sve u svemu, jedna drama u režiji Ministarstva prosvete na pozornici društvene scene više od dve i po decenije unazad.

Bilo kako bilo, ono što bih želela da poručim budućim srednjoškolcima i njihovim roditeljima je da pokušaju da svedu zabrinutost i stres na najmanju moguću meru. Prvi razlog je taj da to nikada nikome nije pomoglo, naprotiv. Drugi razlog je da je mesta u srednjim školama više nego učenika koji su završili osmi razred. Treći bi bio da neće biti bogzna kakva „tragedija“ ako se ne upiše najželjenija škola jer ima mnogo primera gde su deca, koja su nastavila dalje školovanje, nakon završene srednje škole upisali fakultete koji nisu imali preterane veze sa onim što su učili četiri godine.

I na kraju, poruka mojim kolegama zaposlenim u osnovnim školama: Proći ćemo i ovu obuku, uradićemo ono što se od nas očekuje – kao i uvek. Ispratićemo još jednu generaciju svojih đaka, poželećemo im da budu zdravi i srećni, poručićemo im da postanu dobri ljudi kojim god poslovima se bavili tokom svog radnog veka. Svima nama ostaje da se nadamo da će među njima biti onih koji će učiniti sve da poboljšaju stanje u prosveti i osvetle obraz obrazovanja u budućnosti.

Autor: Marina Raičević, profesor engleskog jezika