Pismo učitelju: Zagrli, učo, svoje prvake

PISMO UČITELJU

Zagrli, učo, svoje prvake,
ne daj da se plaše i stide,
nježno otključaj njihovu dušu,
i u snu da te veselog vide !

Neka ti sunce na licu sija,
sklanjaj sa čela munje i kiše,
u duši prvaka nek’ radost klija,
da se u školi slobodno diše !

Zalivaj dobrotom dječiju dušu,
igraj se s njima čak i žmurke,
da im izraste znanje i sreća,
kao poslije kiše pečurke !

Ne mjeri strogo dječija slova,
nek’ ti je đačka greška i draga,
ispuni školu radošću do krova,
strogost i ljutnja nek’ idu dovraga !

Ponudi porciju igre i sporta,
jer taj zanat svi dobro znaju,
neka je škola slatka k’o torta
a đaci sretni k’o u zagrljaju.

Donesi djeci najljepši cvijet,
stvaraj u školi veselu bajku,
da knjigu zavoli dječiji svijet,
kao što voli svoju majku.

Hajro Ikić