Vrlo često, pod pristiskom velike želje da nam dete bude uspešno, napredno, kompetentno, zadovoljno… želimo proceniti da li postoji još nešto što mu trebamo mi kao roditelji pružiti, dati, omogućiti…
Kako deca nisu toliko „opterećena“ time – jer nisu kognitivno sposobna izreći jasno svoje potrebe, a najčešće i sve što žele, čega su svesni, i traže – pokušavamo dokučiti detetov unutrašnji svet kroz razne projektivne i posredne metode. Jedna od tih metoda je i dečji crtež – što i kako naše dete crta. Pa u tome često tražimo neko „dublje“ značenje.
Razvoj dečjeg crteža može dati mnogo informacija o razvoju i potrebama dece. Neki testovi inteligencije (npr. Goodenough test crteža) se baziraju na slici, tj. crtežu ljudske figure, čije procena posredno govori o intelektualnim sposobnostima deteta.
O crtežu…
Sklonost ka crtanju ili slikanju u ranom uzrastu može biti pokazatelj koliko je dete talentovano. Ali to je samo mali deo celokupnog likovnog talenta.
Neke su specifične veštine koje utiču na izgled detetovog crteža –inteligencija je jedna od tih veština. Crteži dece niže inteligencije zaostaju za crtežima njihovih vršnjaka i sličniji su crtežima dece normalne inteligencije, ali niže hronološke dobi.
Osim inteligencije svakako su tu i neke umetničke sposobnosti, potencijali i sklonosti.
Grafomotoričke veštine su takođe vrlo važne – dakle veština fine motorike koja sadrži sposobnost pomeranja finih mišića ruku da se drži olovka i sposobnost usklađivanja onoga što želimo nacrtati s onime što vidimo – tzv. okulomotorna koordinacija.
Najčešće se sve ove specifične sposobnosti razvijaju istim tempom, te se poteškoće u razvoju crteža javljaju tek kod nekih posebnih odstupanja u razvoju – kao kod npr. mišićnih bolesti gde nema mogućnosti normalnog razvoja mišića ruke.
U radu s decom crtež može poslužiti i to na dva načina:
– kao oblik dijagnostike – kroz crtež se procenjuju detetove sposobnosti, emocionalne i socijalne veštine…
– kao oblik terapije – crtanjem se može izraziti neka trauma, proraditi tuga, strah…
Reći da tačno pojedini crtež ukazuje na tačno pojedinu emociju nije moguće – crtež je pomoćno dijagnostičko sredstvo, iako neke zakonitosti u „tumačenju“ značenja crteža postoje:
sitni, stisnuti likovi često ukazuju na emocionalnu povučenost, stidiljivost;
tužna, bolesna deca i/ili deca sniženih intelektualnih sposobnosti manje koriste boje;
crnom bojom se boje“strašne“ stvari ili predmeti ili osobe;
u crtežu porodice često se veličinom pojedinih članova može proceniti ko je „dominantan“ lik (najveći nacrtan lik) – ta dominacija može biti ili u količini ljubavi koju dete oseća za roditelja i roditelj za dete, ili u količini strogoće koju roditelj pokazuje detetu.
Dakle, crtežom se mogu dobiti neke vrlo okvirna tumačenja detetovog emocionalnog života, i nikada crtež ne sme biti jedino dijagnostičko sredstvo. Isto tako treba imati na umu, da se struktura crteža menja kod deteta, čak i kroz par dana, tako da je od crteža mnogo važnije i indikativnije tumačenje koje dete daje onome što je nacrtalo.
Crtež kao terapija pomaže utoliko što dete ponekad ne barata dovoljno velikim vokabularom da nešto opiše, ili jednostavno ne želi, jer su neka sećanja ili doživljaji pretraumatski. Crtež može biti dobar početak razgovora, ali ponekad razgovor nakon crteža nije ni potreban, jer je samo crtanje odradilo svoju terapeutsku funkciju.
Faze razvoja crteža
Crtež deteta se razvija kroz nekoliko faza. I samo savladavanje (grafomotoričko) crtanja pojedinih likova razvija se po određenom rasporedu.
Na slici ispod nacrtano je kada, s koliko godina, deca savladavaju crtanje pojedinih geometrijskih likova, koji su podloga za crtež bogatiji detaljima.
Osim toga, sam crtež pokazuje neke zakonitosti u svom rzavoju koje se primećuju kod sve dece:
- 1. faza – faza šaranja – 1. do 3. godine
– Škrabanje, nasumično crtanje. Detetov je crtež potpuno slučajan, neprepoznatljiv.
– Dete ne crta s namerom, nego crtežu nakon što je nacrtan daje značenje.
– Važniji je proces crtanja nego produkt – što će crtanjem nastati.
– Najčešće se crtaju krugovi, a spajanjem krugova i crta stvaraju prvi likovi s značenjem.
- 2. faza – faza simboličnog crteža – 3. do 6. godina
– Postoji namera da se nešto nacrta – ideja koja vodi proces crtanja.
– Crtež čoveka se sastoji od kruga koji je glava i crta koje predstavljaju ruke i noge (javlja se oko 3.- godine). Najčešće nema razlike između crteža čoveka i životinja. Tokom te tri godine, dešava se razvoj dečjeg crteža čoveka – polagano se diferenciraju delovi tela, lik dobija trbuh, prste, kosu… sve više detalja. Oko 4. godine dolazi do definisanja pola crtanog lika – crtaju se haljine, šminka, nakit.
– Mnogo je važnije što je dete nacrtalo nego sam proces crtanja.
– Najvažnije stvari su na crtežu u prvom planu, dok ostale stvari, koje su nebitne, se nalaze sa strane na crtežu ili ih uopšte nema (kod crteža porodice, neki likovi ne postoje, iako je dete svesno njihovog postojanja – npr. mlađi brat ili sestra).
– Crtež je simboličan – nema realizma u precrtavanju, bojenju; crta se i boji onako kako se detetu u tom trenu čini „zgodnim“.
- 3. faza – faza realizma – 6. do 10. godina
– Dolazi do intelektualnog skoka u mišljenju veznim za polazak u školu.
– Crtež postaje realističan, ali su deca još neuvežbana u tome.
– Crtež je bogat detaljima, nema prostorne perspektive, a faza realizma počinje fazom intelektualnog realizma kada dete želi nacrtati sve što zna (crtajući kuću crta sve prostorije, nameštaj… makar se on spolja ne vidi; kroz pantalone se crtaju noge…)
Nadarena i prosečna deca prolaze iste faze razvoja crteža, jedina je razlika u tome što nadarena deca mnogo brže prolaze ove faze.
- 4. faza – faza umetničkog crtanja – 10. godina i više
– Javlja se samo kod neke dece, jer nakon 10-12. godina opada interes za crtanje kod dece, ostaje samo kod one dece koja imaju specifične sposobnosti.
______________________________________
autor: Sandra Matošina Borbaš, prof. psihologije
Lik čoveka kao „glavonožac“ ili „punoglavac“– 3 godine
Lik čoveka ima neke detalje – 4 godine
Lik čoveka ima razdvojen trup od glave i detalje – 5-6 godina
Izvor: uciteljskikutak