Sendvič generacija – izazovi i rešenja za sve koji brinu o deci i ostarelim roditeljima
Svedoci smo da se u savremenom društvu sve više ljudi odlučuje da kasnije osnuje porodicu i dobije decu. Rezultati su očigledni: imamo čitavu generaciju ljudi koji su u isto vreme zaduženi za brigu o deci i svojim ostarelim roditeljima. Ako imate decu (čak i onu u dvadesetim) koja žive kod kuće i imate roditelje koji više ne mogu da žive potpuno samostalno, vi ste deo ove sendvič generacije.
Biti deo sendvič generacije može biti izazovno na mnogo načina, posebno za naše mentalno zdravlje.
Kada odgajate malu decu, znate da vaše vreme nije vaše. Od pelena do časova plesa, dečije potrebe su uvek ispred vaših. Stalno slušamo kako moramo brinuti o sebi, da nađemo vremena za druženje sa prijateljima i uživanje u zabavnim aktivnostima. I to je dobar savet. Međutim, šta se dešava kada ionako minimalno slobodno vreme potrošite na brigu o starijim roditeljima?
Briga za više generacija je iscrpljujuća. Mnogi od zadataka koje obavljate za svoju decu, sada treba da radite i za roditelje kojima je potrebna podrška – kupovina namirnica, pranje veša, priprema obroka, lekarski pregledi…
Kako da sve to radimo i da sačuvamo svoje mentalno zdravlje?
Ako ste i vi pripadnik sendvič generacije, sasvim je logično što osećate potrebu za životnom ravnotežom. Mnogo je zadataka na dnevnom nivou koje treba obaviti, a dodajmo tome i puno radno vreme – osećaj preopterećenosti, anksioznosti, sagorevanja, pa i depresivnosti – gotovo je neizbežan.
Uprkos traženju odgovora kako svime upravljati, realnost je da je to jednostavno nedostižno svakoga dana. To je lista zadataka, nije nešto što nas određuje. Šta onda treba da radimo?
Prestanite da pokušavate da uradite sve
Opustite se i budite slobodni da kažete „ne“ nekim obavezama ili da ih odložite za kasnije. Ovo može biti poprilično izazovno, posebno ako smo već navikli da sve druge učinimo svojim prioritetom. Da, tužno je misliti kako su nam roditelji usamljeni kod kuće i kako žele naše društvo sve vreme. Međutim, da li je to realno ostvarivo? Pa, verovatno nije.
Pitaj za pomoć
Imate li braće i sestara koji bi mogli biti više uključeni? Možete li podeliti obaveze i vladati celom situacijom? Može li vaš supružnik preuzeti veći deo posla? Ako nema podrške, istražite sve dostupne usluge iz oblasti nege. Popričajte sa svojim roditeljima i posavetujte se sa lekarima oko toga da li da angažujete dodatnu stručnu pomoć i u kojoj meri.
Odredite svoje prioritete jasno
Imate li bolesno dete kod kuće? Oslobodite se krivice što ste odvojili dan da budete sa njim. Da li ste planirali važan izlazak sa prijateljem? Idite i uživajte, bez obzira šta vaši roditelji traže tog dana. Svi mi imamo stvari u našim životima o kojima se ne može pregovarati, i ovo je u redu. Kada vas osećanje krivice preplavi, setite se da ne možete učiniti sve odjednom.
Napravite plan
Šta treba da se dešava na nedeljnom ili mesečnom nivou? Da li se stvari mogu zakazati, a istovremeno ostaviti malo prostora za promene? Ako ste u finansijskoj situaciji, unajmite nekoga da vam pomogne u čišćenju, šetanju psa i isporuci namirnica. Ove usluge postoje zbog tempa današnjeg sveta, i ako možete, dozvolite sebi da prihvatite ovu podršku.
Zakažite termin za brigu o sebi
Vi ste važni. Zato zakažite termin posvećen samo brizi o sebi. Kada zakažete ovaj „sastanak“ bilo da je reč o manikiru, frizeru ili jednostavno kafi uz knjigu u obližnjem kafiću – ne menjajte vreme i ne otkazujte, osim ako zaista nije u pitanju hitan slučaj.
Ne možemo pomoći nikome oko sebe ako se ne osećamo dobro. Briga o sebi nije sebična, to je ono što nas održava i u stanju da podržimo one oko nas. Briga o sebi može doći u obliku vežbanja, spavanja, vremena sa prijateljima, čitanja i zakazivanja termina za terapiju kako biste se osećali podržano i što je više moguće kontrolisali svoj život.
Na kraju, više je nego jasno, uloga negovatelja je neverovatno izazovna. Ne postoji savršen negovatelj, ali da biste to uradili dobro, prvo morate da napunite svoje baterije.










Ovih dana se nalazimo u krizi jer smo sendvič generacije. Kada ste jedan deo svog života posvetili porodici ( deca + stariji), a sebe nikad niste stavili na prvom mestu iz griže savesti dolazi do pucanja po šavovima. Život koji danas vodimo, tempo nam ne dozvoljava ni vazduha da udahnemo a kamoli nešto više. Dođe onaj momenat kada shvatite da tu nešto ne pije vodu, zahvalnost ne postoji a još manje razumevanje. Danas pomoći nema kao ni podrška sa strane. Treba raditi na sebi , rasti i uživati samo u stvarima koje vas ispunjavaju. Današnje generacije se ne mogu uporediti sa onima iza nas. Život na selu i u gradu takođe. Treba pametno birati i za koga se udajete/ koga ženite. I ne dokazujte se na poljima gde vam nije mesto. Kad ljudi naviknu na vas a vi želite minut za sebe, više nije stvar navike zbog koga ste naišli na nerazumevanje već sebičnost starijih da samo njima treba, da su oni centar sveta. Možda konfuzan tekst ali se drugačije i ne osećam. Prebacivanja su najgora.
Ja vise ne razumem te kuknjave i taj sebicluk i vecito upiranje prstom u jadne sebe. Ja sam jedno vreme imala tu sto kazete sendvic situaciju i to se podrazumevalo da to tako treba. Mama srcani bolesnik , zivi sa ocem na selu, bolnica u drugom gradu…pa skuvam i stavim u auto,pa odnesem u frizider kod nase kafe kuvarice nekliko ruckova za tatu. Pa njemu nosim u selo, a onda u Zrenjanin kod mame u bolnicu, a nazad kuci u Kikindu, pa sutra opet na posao. Kod kuce muz i cerka. Jeste moj muz uskocio da pomogne i t tako treba. Prioritet su bolesni roditelji i dete. Kakvo vreme za sebe? Toliko sebicnosti propagirate da je to bljutavo. Nego, izvadite ruke iz guzice i malo se potrudite. Ne dopadaju mi se vasi tekstovi gde savetujete da se mlade zene okrenu sebi….to je sebicno i trulo.