Sve što niste znali o projektu državne mature, a niste smeli da pitate

Sunđeri & Krede
Boris Jašović

Ovih dana se u srednjim školama dele brošure pod intrigantnim naslovom ŠTA TREBA DA ZNATE O MATURI I ZAVRŠNOM ISPITU (ako ste nastavnik srednje škole u Srbiji). Pošto i sam pripadam pomenutoj kategoriji onih koje niko ništa ne pita (da upotrebim ovaj nezvanični indijanski naziv), zainteresovah se za sadržinu pomenute brošure. A pošto sam nepopravljivi čitalac svega i svačega, i pored vizuelne odbojnosti same publikacije koja izgledom neodoljivo podseća na bilten političke partije/stranke, pristupih pomnom iščitavanju. U dahu što bi se reklo, e da bih na koncu čitanja gotovo ostao bez daha. Ali krenimo redom.

Naslovna (masna) strana brošure otkriva čoveku (pogotovo ako je ovaj nastavnik srednje škole u Srbiji), toplu vodu u vidu informacije da se radi o „projektu unapređivanja obrazovanja kroz uvođenje završnih ispita na kraju srednjeg obrazovanja“. Finansijer projekta je (da ne kažem strani investitor) Evropska unija, dok je izvršilac radova Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije. Sve ovo je štampano sitnim slovima (zapamtiti ovu napomenu), dok je krupnim fontom (na sledećoj, takođe masnoj, strani) ispisano da će GENERACIJA UČENIKA KOJA JE SREDNJU ŠKOLU UPISALA 2017. GODINE PRVA POLAGATI DRŽAVNU MATURU.
U propagandi, a ovo svakako jeste vid propagandnog materijala, krupna slova služe da odvuku pažnju čitalaca/gledalaca od daleko bitnijih stvari. Zato krenimo redom.

Centralni deo brošure (ispisan na običnom nemasnom papiru) zapravo je klasični informator o maturi i završnom ispitu, važnim novinama državne mature, njenim ključnim odlikama i koristima. O tome šta je obavezni a šta izborni deo mature, kako će izgledati polaganje ispita, odnosno kako će izgledati kalendar uvođenja državne mature? I na koncu, o najčešćim pitanjima i odgovorima u vezi sa dotičnom temom. Ali već prva tzv. važna novina državne mature u vezi sa vodećom odgovornošću države u pripremi i kontroli maturskog ispita, nameće pitanje – pa zar država i do sada to nije činila? Ako nije, onda kao nastavnik i građanin Srbije postavljam pitanje – a ko jeste? Ako jeste, onda postavljam pitanje u čemu je novina? No, zato je sledeća novina zaista novina pošto se odnosi na uvođenje izbornog dela mature (pored obaveznog dela). Ipak, treća važna novina (naznačena u brošuri) ponovo tera prst na slepoočnicu. Ističe se naime da će sadržaj ispita, vreme polaganja i naročito „kriterijumi ocenjivanja biti isti za sve učenike“! Dobro, ali ukoliko ova potonja konstatacija predstavlja važnu novinu, onda to istovremeno znači da Ministarstvo prosvete priznaje da je sve vreme tolerisalo javašluk neobjektivnog ocenjivanja i diskriminaciju učenika na maturskim ispitima. I što je još gore, da će takvu praksu tolerisati sve do juna 2021. godine i premijernog izvođenja državne mature po novim pravilima iz brošure.

Sad, izvinite na drskoj konstataciji koju ću izreći, ali i do sada su postojala utrvđena merila pravičnog ocenjivanja! U čemu je onda novina? Odnosno kvaka?

S druge strane, i ranije su veliku maturu u gimnazijama činili ispiti iz tri predmeta – srpskog jezika i književnosti, matematike i predmeta sa liste opšteobrazovnih predmeta po sopstvenom izboru učenika. Tako će (prema brošuri) biti i ubuduće – skupa sa potonjom konstatacijom koja odiše demokratskim duhom slobode izbora. Međutim, letimičan pogled na listu opšteobrazovnih predmeta u okviru obaveznog dela državne mature otkriva krupnu diskriminišuću novinu – među ponuđenim predmetima više nema sociologije i filozofije. (Predmet ustav i prava građana nikada i nije bio u kombinaciji pošto je očigledno potcenjen značaj analize nadležnosti Narodne skupštine, Vlade, Predsednika države ili Javnog tužilaštva, na stranu uporedna analiza ustavnosti i zakonitosti u teoriji i praksi…, od strane budućih građana ove zemlje sa pravom glasa).

Zbog čega je neko (i ko) odlučio da sociologiju i filozofiju (opšteobrazovne predmete koji šire duhovne horizonte učenika), izbaci sa spiska obaveznih maturskih predmeta? I da li je prethodno zatraženo mišljenje struke? Da li je vođena javna rasprava o sadržaju liste ošteobrazovnih predmeta? Šta radi Sociološko društvo Srbije? I gde se dede, Sokrata mu plemenitog, mudri glas filozofa?

Znajući da ništa ne znam, listam brošuru u nameri da se dočepam prosvetljujućeg saznanja i svekolikih odgovora na pitanja koja se nižu („ko da su perle“), i pritom se pitam da li je u određivanju liste opšteobrazovnih predmeta za obavezni maturski ispit učestvovalo samo Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja ili je konsultovan i Zavod za unapređenje obrazovanja i vaspitanja? A što bi bilo krajnje logično jer je posredi državna matura kojom bi, po prirodi stvari, trebalo da se bave državne ustanove! I naročito zbog toga što je jedna od navedenih ključnih koristi državne mature (navedenih u brošuri) „unapređenje kvaliteta celokupnog srednjoškolskog obrazovanja i vaspitanja“! Međutim, trebalo je doći do zadnje (masne) stranice brošure i pročitati sitnim slovima ispisano (pri dnu) obaveštenje ko zapravo stoji iza sprovođenja projekta državne mature? U pitanju je inostrana konsultanska kompanija sa svim preferencama multinacionalnog igrača. Nakon ovog saznanja situacija postaje jasnija. Zavod za unapređenje vaspitanja i obrazovanja ne stoji iza sprovođenja projekta državne mature (koji se, gle čuda, i sprovodi zarad unapređenja vaspitanja i obrazovanja), već to čini privatna konsultanska firma. Imaju li Aristotel i Dirkem bilo kakvih šansi u takvoj konstelaciji odnosa? A što se stručnjaka iz pomenute kompanije tiče, ne treba sumnjati da se radi o proverenim tehnomenadžerima, što opet ne znači da su u pitanju vrsni pedagozi i humanisti. Uostalom i ministar prosvete je uveo pravilo da se direktori škola ponašaju kao menadžeri privatnih preduzeća, a gotovo nikako kao prosvetni radnici. (Zaposleni u privatnim firmama najbolje znaju šta to u stvarnosti znači?)

Bilo kako bilo tek brisanjem sociologije i filozofije jednim potezom tehnomenadžerske gumice (sa spiska opšteobrazovnih predmeta koje će učenici birati u okviru obaveznog maturskog ispita), dovodi se u pitanje „ključna korist“ državne mature (sa treće nemasne strane brošure) – a to je „veća ujednačenost i pravednost sistema obrazovanja i vaspitanja“. Nevolja je u tome što jednostrano izbacivanja sociologije i filozofije sa spiska obaveznih maturskih predmeta nikako ne spada u kategoriju pravednosti (o nekakvoj ujednačenosti, bar među predmetima, takođe nema govora), a o diskriminaciji nastavnika koji predaju sociologiju i filozofiju tek treba diskutovati. „Zabranjena je svaka diskriminacija…“ (Ustav Republike Srbije, član 21).

I na kraju, nekoliko neophodnih pitanja upućenih ministru prosvete: Ko stoji iza kreiranja liste opšteobrazovnih predmeta za obavezni deo buduće državne mature – Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja ili privatna konsultanska kompanija? Zbog čega o konačnoj listi OBAVEZNIH opšteobrazovnih predmeta nije vođena javna rasprava? Pod kojim uslovima je baš ova (multinacionalna) kompanija dobila odrešene ruke u sprovođenju projekta državne mature u Srbiji? Zbog čega, s tim u vezi, nije pruženo nekakvo (bilo kakvo) objašnjenje u brošuri? I kakve veze tehnomenadžment ima sa vaspitanjem i obrazovanjem? Vaspitanje je „bitan faktor i uslov procesa očovečenja i humanizacije društva“, dok je obrazovanje „srž, jedro i jezgro celokupnog procesa vaspitanja“. (Trnavac, Nedeljko, i Đorđević, Jovan. 1998. Pedagogija. Beograd: Naučna knjiga).

Samo da na kraju suština cele ove priče ne bude sadržana u nemanju veze. To bi bilo pogubno i za vaspitanje i za obrazovanje. A i za nas koji se vaspitanjem i obrazovanjem bavimo na stari, humanistički način za koji će tehnomenadžeri bez razmišljanja reći da je prilično demodiran. Bez razmišljanja.