Дислексија, дисграфија, диспраксија и дискалкулија су термини који припадају терминологији школског рада, али се не користе често у пракси.
Ипак често је приметно да је у разреду дете које је „лењо, одсутно или немирно…“ Учитељи од првог разреда интуитивно наслућују проблеме детета, али им је решење непознаница.
Како би боље разумели и лакше помогли деци која имају било који од наведених проблема, покушали смо да их на неки начин раздвојимо и објаснимо шта који од њих са собом носи.
Današnji “obrazovni sistem” ovde želi da od učitelja napravi “droid-multipraktik” (pogotovo kada ga “digitalizuje”) koji će “za istu platu” da radi sve. Čuvena i na sva zvona i bubnjeve promovisana “inkluzija” (uz još čuvenije IOP1 i IOP2) pokriva sve. Multipraktik je tu da sve to poslušno odradi jer je sve to “naučio” na nekoliko seminarčića (možda i online) koje su držali “multipraktici sa iskustvom”, i dobio bodove za to (multipraktici sa iskustvom su, naravno, dobili pare).
Pojave o kojima govori ovaj podsetnik/priručnik se javljaju u učiteljskoj praksi. Sve češće, na žalost. Razloge možemo nabrajati i nabrajati.
Ovde je potrebno istaći šta se iza navedenog “brda pojmova” zaista u ovom “obrazovnom sistemu” valja. Zašto da ne zatvorimo FASPER onda, na primer. Čemu struka ovde onda, kada kursista-multipraktik može (svojom voljom ili prinuđen) sve tako lako i “za iste pare” da odradi.