Zašto su nam deca iz generacije u generaciju sve gora

17 marta, 2017

Ako ste videli ovaj naslov i otvorili tekst, za to postoji nekoliko mogućih razloga. Možda ste nastavnik, pa vas zanima objašnjenje ovog fenomena. Možda ste roditelj, pa vam nije jasno zašto je baš vaše dete uvek na meti prozivki na roditeljskim sastancima. A možda ste prosto neko ko sa strepnjom posmatra kako društvo tone, a čamaca za spasavanje nema na vidiku.
Ja sam roditelj. Moja deca su još mala da bi bila pretnja ovom društvu, jedno od par godina, drugo od par meseci. Pretnja su jedino mom mirnom snu, zdravom razumu i ponekad nervnom sistemu. Nadam se da će tako i ostati.
Kao i svaka mlada mama, priključila sam se svim mogućim stranicama i grupama na Fejsbuku koje sam smatrala korisnim. Tajmlajn mi je pun tekstova i saveta koji se tiču dece i odrastanja. Pišući za Zelenu učionicu mnogo sam toga novog naučila.
Ipak, ima jedna stvar koja me je posebno zabrinula. To je ta naša kolektivna potreba da na stub srama stavimo DECU. Ne svoju, ne neko konkretno dete, već tu današnju decu. Koja su nevaspitana. Koja ne poštuju autoritete. Koja ne znaju za granice. Koja viču, udaraju, razbijaju. Koja beže sa časova, tuku se, maltretiraju nastavnike. Retko se ko zapita – ZAŠTO? Ko je za to kriv? Ako se i zapita, brz i jednostavan odgovor je – razmaženo. Raspušteno. Roditelji su ga pustili da radi sve što hoće. Ispunjavali mu sve želje. Mamini i tatini sinovi.
Uvek sam prema nasilnicima osećala gotovo podjednako žaljenje kao i prema žrtvama. Jer, samo u zaista retkim slučajevima su to ljudi čija potreba da nekom nanesu zlo zapravo nije odraz duboke patnje.
Ali, otišla sam predaleko. Sve što sam htela je da Vam dam jedan jednostavan odgovor na pitanje iz naslova. Odgovor koji mi je bljesnuo pred očima u jednom od retkih trenutaka tišine dok sam sedela za računarom, a deca mirno spavala.
Taj odgovor krije se, verovali ili ne, u istraživanju Republičkog zavoda za statistiku, na temu „Korišćenje vremena u Republici Srbiji 2010. i 2015.”.
Pre nego što bilo šta dodam, molim vas da pogledate ova tri podatka, izvučena iz istraživanja:



Dakle, prosečna srpska majko, nećemo ovde govoriti o tome da si svog muža razmazila, pa jedino kuvanje kojim se bavi podrazumeva brzinski sendvič kad ti baš ne možeš da mu napraviš ono što je poručio. Ni o tome da ne zna gde se pali usisivač koji u kući imate već deset godina. Ovde ćemo govoriti, prosečna srpska majko, o tome da je tebi draža i važnija kuhinja i metla od sopstvene dece. Da je tvom mužu, prosečnom srpskom ocu, 17 minuta sa decom dnevno puna kapa, a tebi – 38. Minuta. Dnevno. Da ih naučite lepom ponašanju. Da im pokažete ljubav. Da ih pitate kako je bilo u školi. Da ih saslušate. Da se poigrate s njima. Da im pročitate priču za laku noć. Da pričate o problemima. Da pogledate domaće zadatke. Da ih okupate.
Sve to za neverovatnih 38+17 minuta. Da bi za peglanje, pranje suđa, kuvanje i ribanje ostalo šest sati. A ono što se na ovim ilustracijama ne vidi je slobodno vreme. Žene ga imaju po šest, a muškarci sedam sati dnevno. U proseku. Od toga, po dva i po sata dnevno prosečni srpski roditelji gledaju televiziju. Da vide šta je novo u Parovima, ko igra Premijer ligu, da li se završila Mala nevesta (u kući nemam televizor, pa ovo pišem po sećanju, ne znam da li ovi programi zaista postoje).
Dakle, prosečna srpska majko i oče, sve dok budete u televizor gledali ukupno 5 sati, a u svoje dete ni jedan ceo, sve dok čisti sudovi, usisan pod i domaće kiflice budu preče od vremena provedenog sa decom, imaćete sve gore generacije. Koje ste vi napravili. Sami. Ne tamo neki drugi, bogati roditelji razmažene dece. Već baš oni obični, prosečni. Neobraćanjem pažnje na sopstvenu decu. Puštanjem da se sami vaspitaju, a onda kad nešto pođe naopako, grdnjama i kaznama bez trunke samokritike.
I nemoj da mi je neko potegao temu naših baba koje su imale po desetoro dece. Jer tada je sve bilo mnogo drugačije. Jer tada televizora i telefona nije bilo pa su slobodno vreme provodili jedni s drugima. Jer se tada znalo da svi skupa doručkuju, ručaju i večeraju, što danas nije moguće.
Ne, nisu naša deca sve gora zato što su razmažena i zato što im je sve pruženo. Oni su sve gori zato što nisu dobili ono što im je jedino trebalo – vaše vreme i pažnju.
A. C.
Ilustracije: UN Women Serbia

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *


22 komentara na "Zašto su nam deca iz generacije u generaciju sve gora

  1. Sanja kaže:

    Bravo za tekst! Slazem se u potpunosti!

  2. vaspitacica kaže:

    A da niste pomislili malo na to sta rade zene koje su same…..I mi konkretno ja imamo posao,kucu,sudove,rucak,usisivac i nikakvog oca pa nam (mi) deca nisu problematicna….I hajde malo da svako menja sebe ne bi li se promenio svet….Pri tom posao mi je rad sa tudjom decom…..

    1. Dani kaže:

      Citam ovaj tekst i slazem se delimicno , ja imam troje dece najstariji ima 15 godina a ostala dva sina dve i sest meseci. Trudim se da sve postignem , tesko jeste ….ali mi nije jasno kad neko kaze pa ostavite se vesa , sudova itd…pa ko ce to da uradi ako necu ja , trcim po kuci kao furija , ni nase mame nisu non stop provodile vreme sa nama bile su zaposlene , mislim da treba samo dobra organizacija i sve se dovede u red i da kuca blista i da deca budu zadovoljna i cista .

    2. Marija kaže:

      Odavno nisam procitala vecu glupost

  3. Ole kaže:

    Hahahah, dada u nekom sitkomu su i deca zadovoljna i kuca cista, jedno jedino dete trazi 100% majcine paznje i sto je vise dobije to poraste u stabilniju osobu, nego i mamama je nazalost cesto lakse da se sakriju u prljavim sudovima nego da se igraju igara koje se beskrajno ponavljaju … slazem se sa svakom recju ovog teksta, i da posebno mi se gadi ta savremena potreba da se deca stave na stub srama… a mi smo kao odrasli uz bic i batinu ….

    1. Anita kaže:

      Sigurno 100% paznje i sto mu vise mama titra to ce porasti u stabilniju osobu. Ne, porasce u nestabilniju osobu. Osamostaljujte decu. Povraca mi se od onih majki koje misle da su dobre majke jer se valjaju po patosu igrajuci se automobilcica i garaze. A dete ne ume da im se igra samo. Naucite dete da se samo igra i da samo radi mnoge stvari. Vi ste tu da im pokazete kako nesto funkcionise, da ga zaigrate i nastavite drugim poslom. Takva deca zovu mamu svaki dan telefonom po pet puta dnevno i sa 45 godina i traze mamu u svakoj neprilici.

      1. Bojana kaže:

        Bravo

  4. Ivka kaže:

    I ja se slazem delimicno sa Vama. Mislim da je ono cega se treba odreci upravo televizija i pametni uredjaji koji su zauzeli ogromno mesto u svim porodicama i koji nanose jos vecu stetu. Mislim da se ne treba odreci ciste garderobe i toplog rucka. Upravo slobodno vreme koje spominjete treba iskoristiti sa decom, imati zajednicke obroke (bar nedeljom), zajednicke aktivnosti… Iskritikovali ste pravu svar, ali mi se cini da ste dali pogresan predlog resenja problema. Zamislite kakav bi tek haos bio kad bi porodica zivela u kuci koja nije bar malo dovedena u red (ne mislim na bolesnu pedanteriju), u kojoj nema rucka, ciste garderobe i gde jos svi zajedno gledaju emisije koje ste naveli ili, jos gore, svako za sebe tipka telefon.

  5. Ana kaže:

    Čovek pre svega mora da ima neki plan i da osluškuje potrebe deteta, što emotivne, što da napravi neki plan njegovog razvoja. I ako ga upiše na pet aktivnosti da bar proverava domaće zadatke između umesto da skolice svih vrsta koristi kao baby siter službe. Ja iskreno nekih dana ne uspem ni tih 38 minuta da kvalitetno izdvojim za decu ali ne zbog tv-a :-). Ali se trudim da napravim plan kada ću im to nadoknaditi. Javljam rezultate za 10 godina ?.

  6. Buba kaže:

    Pa sad… žena ima 6 sati slobodno dnevno? To jedino ako nije zaposlena. Ili ako dan traje 30 sati…

  7. kikinđanka kaže:

    ja se ne slažem.Moji mama i tata su imali posao i kući radili sve što se i inače rade.Brat i ja smo odrasli sa decom koja su raspuštena da su kasnije i završili u onom ozloglašenom sivom domu u Kruševcu.Išla sam u školu,samnom nijedan roditelj nije provodio vreme imali su svoje poslove i ja nisam takva bila raspuštena.Tako reći sama sam se igrala do kasno u noć sa društvom sa kojim sam ja htela i nisam nevaspitana i raspuštena.Zbog čega je tako ?Ako sam sa decom kad god mogu,zašto oni nemaju poštovanja ni prema meni a kamoli drugima?To mi objasnite,pa možda i uvažim to vaše

  8. Gizela kaže:

    #hm,da slazem se sa tim,medjutim koliko vremena moze jedna mama da priusti svom detetu ako npr. radi po 12-16 sati dnevno(zavisi kako koji dan u nedelji),a pored svega toga zivi sama,bez”muza”..
    Normalna stvar da zelimo mi mame da budemo prisutne svake sekunde pored nase dece,da ih vaspitavamo,ali takodje zelimo nesto i da steknemo za nasu decu!Nazalost pare ne padaju sa neba,tako da bez rada ne bi stekli ni za hranu koju jedemo,ne bi bili prljavih sudova,niti nereda…a ne bi bilo ni nas.Tako da svako se bori i trudi na svoj nacin,koliko toliko da vaspitava i zbrinjava svoje dete.Tesko je u svakom smislu..

  9. Malo Pametnija kaže:

    Uz duzno postovanje ali ti sestro pojma nemas! Imas sitnu decu, koliko sam shvatila, ali si sebi dala za pravo da svim ostalim citaocima a narocito citateljkama solis pamet. Koju si prvo popila na raznim grupama, stranicama i fejsbuku! Postedi me, molim te! Ti ocigledno nemas potrebu da radis nista drugo sem da se sa svojim detetom igras. Novac neko drugi donosi u kucu. I majke moraju da idu na posao. I vrate se sa njega mrtve umorne. Pa onda sve ostalo. A ocevi … njih nema nigde. Njih ne kritikujes. Nisu oni krivi. Krive su njihove majke. One su ih razmazile. A skolska deca, vecu necu ni da pominjem, stvarnooo jedva cekaju da im se majke nakace da se sa njima igraju, uce, kontrolisu ih … Ti si divna majka… Nemas tv ali komp imas. I pises na ovom blogu. I ko zna na koliko jos. Prodajes maglu a sama Bog dragi zna koliko od svega sprovodis. I koliko ces TEK da sprovodis. Zato molim te! Zadrzi svoje znanje za sebe. Brzo ce doci vreme kad ce nepoznata osoba da pise po netu kako si i ti jedna od majki koje nisu znale da obave svoj posao kako treba!

    1. Maja kaže:

      Bravo! Imam jos uvek sitnu decu ali slazem se u potpunosti sa komentarom!

  10. g kaže:

    Ovakvo istrazivanje nikad nije radjeno u Srbiji. Ako gresim, dajte link gde je to publikovano, koji je bio uzorak koji je analiziran, koje statisticke metode su koriscene, kad je radjeno istrazivanje i drugo.
    Potpuno je neozbiljno praviti clanak od necega sto deluje kao pogresno protumacen rezultat studije.

  11. g kaže:

    Poslah brzopleto prethodni komentar o tome da nedostaju podaci, a promakao mi je deo teksta iznad slika, te nisam videla link na celu studiju.
    Sad moram da priznam da iz zgrozenosti grubim tekstom prelazim u zgrozenost nad rezultatima studine.
    I i dalje mi deluje da nesto tu nije u redu. Pa deca do 3 godine ne bi prezivela da nemaju 24h dnevno brigu. A 17 minuta dnevno? Pa to nije dosta ni da dete odvedes i dovedes iz skole ili sa sporta. Iskreno se nadam da je neko prosto nalupetao ove rezultate, bez stavnog ispitivanja.

  12. Ivana kaže:

    Ja imam sitnu decu pa ne mogu da se stavim u kožu roditelja koji imaju školarce i tinejdžere, radim 8 sati, muž 10. Slobodno vreme je usmereno na decu, starije dete od 3,5 god je odavno, u skladu sa uzrastom, uključeno u kućne poslove. Prioritet su nam deca i da je stan čist a lom smo nekako prestali da primećujemo. Nikako mi nije jasno šta žena radi 4,5 a muškarac 2 sata dnevno u kući. Osim ako imaju stoku, baštu pa ste i to svrstali u kućne poslove.

  13. Pantelejmon kaže:

    Uf! Svasta se ovde napisa?! Istrazivanja, kao i svet statistike, meni nikada nisu merilo pravog stanja u drustvu.
    Generacije nasih roditelja nas su vaspitavali svojim primerom. Posto smo njih gledali kako rade na poslu i u kuci, kako postuju starije i autoritete, kako citaju knjige ili nesto prave svojim rukama u slobodno vreme, nije nam padalo na pamet da radimo drugacije.Majkam su kuce blistale, kuvan rucak je sirio miris po kuci, brinuli su o najblizim, imale vremena da saslusaju, utese, zagrle…Uz sve to, paznje i ljubavi nam nije manjkalo!
    Danas,mnogi odrasli ljudi, roditelji, ne postuju starije, autoritete, ne znaju reci dobar dan komsijama u zgradi, ne zadovoljni svojim zivotima neprestano kukaju, svaciji tudji posao znaju da rade ( ucitelja, psihologa, pedagoga, lekara, vaspitaca, drugog roditelja) a pri tome, njihovo dete je neprikosnoveno.
    Sve dok ne budemo spremni na ljubav koja podrazumeva zrtvu i na postovanje drugog, necemo odgojiti bolje generacije.
    Problem je u pogresno postavljenim vrednostima.

  14. Gricko kaže:

    Glupost! Ko je ikada imao onoliko vremena koliko bi želeo da priušti svojoj deci? Niko nikada i nigde u belom svetu!
    To je nametnuti problem novijih decenija (svima poznato:da ne raspredam priču o brzom življenju. jurenju novca i egzistenciji) sa kojim se suočava većina roditelja.
    Model ponašanja dece je “slika i prilika” kompletnog društva u kojem živimo i za to nisu krivi.
    Kao roditelj, vaspitavaš dete na najbolji način (ako si iole “normalan”) ali ga ne možeš držati u kući “pod staklenim zvonom”.
    Prema tome, nebuloza mi je, a od koje mi je više “bljak” i koja kruži na sve strane: sve potiče iz kuće!
    Ne bih da nabrajam (uvrediće se mnogi) na koga se sve deca ugledaju (ko ih “vaspitava”), jer misle da je u redu TO ponašanje van kuće.

  15. natasa hric kaže:

    Za danasnje (ne)ponasanje dece ne postoji samo jedan razlog.
    1. Prvi i osnovni su roditelji, jer deca jesu razmazena, nevaspitana, nekulturna (naravno, ne sva deca)
    2. Glupi zakoni, koji potenciraju samo prava deteta a ne i njegove obaveze, pa deca sticu utisak da su zasticeni beli medvedi
    3. Skole (opet, ne svaki nastavnik i profesor), jer njima su u sustini vezane ruke, pa nemaju osnove za nikakve disciplinske mere, narocito u osnovnim skolama, gde prvaci ne dobijaju ocene, gde jednom petaku ne smes da das jedinicu u prvom polugodistu, jer, jadno dete, istraumirano je vec dovoljno prelaskom u peti razred, pa da ga ne traumiramo jos vise na taj nacin sto cemo mu dati jedinicu, gde ne smes da oboris djaka godinu ako uradi samo jedan plakat, a nista ne uci cele godine…. primeri su beskrajni
    4. Tehnologija, jer smo dozvolili da nas sve vise zaglupljuje, umesto da nam pomaze. Tako neki prvaci u osnovnoj skoli furaju samsunge, iphone od 300, 400, 500 eura…. Evo, prva priznajem, ja kada sam bila u osnovnoj skoli, dok nije bilo mobilnih, u glavi sam drzala bar 200 brojeva telefona. Sada, ne znam da li bih se setila bar 20
    Eto, moglo bi jos dosta toga da se navede, ali po meni, ovo su jedni od najvaznijih razloga

    1. Aleks kaže:

      Ovo je uistinu jedini potpuno tačan komentar. Jer nikad nije jedan razlog.

  16. Gordana kaže:

    Ako zena spava 8 sati i ako je 8 sati na poslu – plus vrijeme dok ode na posao , uzme djecu iz vrtica i vrati se kuci to je oko 17 sati
    Plus oko 6.30 sati navedenih u tekstu – to je 23.30 sata
    Ja ne znam koje je to slobodno vrijeme zene od 6 sati (ili muza 7 sati) koje provodi pred televizorom
    Ja televiziju uopste ne gledam – cak ni najnovije vijesti …
    A povremeno procitam nesto na internetu – ne svaki dan !!!! Ja mislim da 6 sati slobodnog vremena imaju zene i ljudi koji ne idu na posao !!!

Budite u toku

Unesite vašu imejl adresu

Pratite nas

Pratite nas na društvenim mrežama