Grupa nastavnika koji podržavaju studentsku borbu, a koja okuplja više od 5000 ljudi, uputila je javno pismo prosvetnoj inspekciji koja ovih dana obilazi škole u blokadi i vrši vanredni nadzor.
Njihovo obraćanje prenosimo u celosti.
„Poštovani,
Obraćamo vam se kao kao ljudi koji su nekada bili i vaši učitelji i nastavnici, danas možda zajedno sa vama čine sve da vaša i naša deca odrastu u moralne, čestite i obrazovane ljude.
Ako bismo krenuli po Zakonu (a „ne bi bilo ove krvi da je bilo sve po zakonu…“), da li biste mogli da potvrdite da se Zakon ostvaruje po članu 7, da je u školama naše i vaše dece obezbeđena zaštita deteta, učenika i zaposlenog od diskriminacije, nasilja, zlostavljanja, ponašanja koje vređa ugled, čast ili dostojanstvo…
Ili bismo već tu zastali.
Godinama činimo sve što možemo da obrazovanje u Srbiji sačuvamo od daljeg urušavanja. Borimo se sa obimnom administracijom. Zajedno sa decom savladavamo ogromne i komplikovane planove i programe.
Činimo sve da im približimo gradivo koje često prevazilazi njihove mogućnosti, zrelost i vreme koje im preostaje nakon predugih školskih časova. Ipak, uspevamo, koliko dece nam je završilo velike škole… pa otišlo iz zemlje …
Trpimo nasilje, u školi i na ulici. Bezbednost je, i nama i deci, često i sve više ugrožena. Svi smo svedoci sa kakvim smo se strašnim dešavanjima susreli zbog sistema koji, malo je reći, ne funkcioniše.
Ljudski život u postojećem sistemu ne znači ništa.
Odgovornost za (ne)učinjeno ne postoji.
Ne možemo da se oslonimo na tužilaštvo, ne možemo na pravosuđe.
Čelnici Vlade i države prete mržnjom i osudom obojenih medija.
Deca su nam na ulicama, po snegu i minusu danima, ćute misleći na mrtve!!!
Da li je to mladost kakvu želimo u Srbiji?
Pa na nju da šaljemo batinaše i kapuljaše da ih ućutka, da zauvek ućute i puste nas da istrunemo u močvari nepravde, neslobode, nemorala, neznanja, priučenosti, neodgovornosti, bahatosti, brutalnosti, laži, laži, laži…
Neće deca!
I u pravu su.
Ko smo, ako ih ne podržimo?
A rekli su nam – ZA NAŠU DECU!
E pa, hajde onda, za tu našu decu, razmislite. Vi ste ti koji sada treba da sledite primer svojih kolega koje su rekle NE inspekcijskom nadzoru u školama, nadzoru nad ostvarivanjem nastave, zaključivanja ocena, planova za nadoknadu… u vreme kada nema nadzora za tragedije zbog kojih nam je zemlja u crnini.
Ne ide, mrtvi nam šapuću u grobnoj tišini na ulicama i trgovima naših gradova, ne ide…
Oslušnite tu tišinu, sada je trenutak da se uspravite!
Zajedničko je to svetlo na kraju tunela!
Svi smo u istoj borbi.
Za OBRAZovanje!
Za našu decu.
Ostavite škole na miru, ako hoćete da prežive.
Zarada i preživljavanje nas prosvetnih radnika…drugi put
Oslušnite tišinu u praznom novčaniku nastavnika i profesora nakon izricanja disciplinskih mera zbog blokade i nerada…
Danas je potrebna velika hrabrost da kažeš hoću da idem na čas i da prođeš kroz špalir onih koji su u blokadi i koji te streljaju opasnim pogledom i kada znaš da ćeš na društvenoj mreži biti izložen pretnjama, uvredama i poniženjaima.
Svaka vam čast na pismu! Krajnje je vreme da inspektori prepoznaju trenutak i priklone se jedinstvu i borbi za bolji život, za sve nas. Deca se već skoro dva meseca, na ovom minusu i mrazu, mučno, ali najpametnije moguće, bore za bolje sutra. Zato je potrebno da mi DANAS stanemo uz njih, jer ovo je borba svih nas. Masovnost nas štiti i ne mogu nam ništa.
Svi za jednog, jedan za sve!
A šta ćemo sa nadoknadama, o tome ćemo sa nekim novim ministrom prosvete, uskoro.
Novčanici su nam u svakom slučaju prazni.
Da nam je to najvažnije, nikada ne bismo radili u prosveti !!!
Miodrag je bot. Sutra sviće. Neće imati ko da izrekne disciplinske mere, patriote studenti i građani su sabile miša u rupu.
Pa i ja kad ne bih radila ne bih dobila platu. A zamislite fond mi je 40 radnih sati nedeljno u trgovini a plata upola manja.Pritom sam po obrazovanju mnogo viši stepen od trgovca.
Privatne časove plaćam 7000 mesečno jer postoje predmeti koji se ne rade dovoljno u školi sa nastavnikom. Čitam ove tekstove i muka mi je.Po prvi put moram da pišem komentare jer na kraju sve ide preko leđa dece i mog dzepa.
Tišinu praznog novčanika čujemo već godina. Skoro da smo navikli na to, nažalost. Tu tišinu samo razbija vapaj deteta prosvetnog radnika. Verovatno znate i zašto. Došli smo do dna na svim poljima. Možda to znate i bolje od mene. Tako da nas se ne tiču izricanja disciplinskih mera. Nego, uspravite se i vi, teško je, ali je nužno. Ne zbog prosvetnog radnika, nego zbog dece. Srećan vam rad!
Kriterijumi zakon jer smo mi to hteli! Zanemariti Vaše principe i dostojanstvo zarad budućnosti!
P.S. Moj integritet nije na prodaju, a izgleda da svačiji jeste. Da li ste bolji od njih koje želite da menjate? A na izborima se spava do 2 popodne, i priča se, neka, glasaće drugi.
Jadna je naša budućnost kad protestuju studenti koji kažu „stojao sam“, kada pišu
„ne moj, ni sam, ne ću i ne mam“, kada im neko preko oglasa za šaku evra piše pismene zadatke umesto njih samih… eee tugo…