Osam laži moje majke

Moja majka nije uvek govorila istinu. Slagala me je osam puta u bitnim životnim trenucima!

Priča počinje sa mojim rođenjem. Rođen sam kao sin jedinac u veoma siromašnoj porodici. Siromašnoj do te mere da nismo imali dovoljno hrane, a kamoli nešto više. U retkim prilikama zadesilo bi se da imamo malo krompira u kući. Majka bi pripremila skromni obrok i uvek bi istresala svoj deo na moj tanjir govoreći: ”Jedi, sine, ja nisam gladna.”

To je bila njena prva laž

Kada sam malo odrastao, moja majka bi, po završetku kućnih poslova, otišla do reke koja se nalazila ispod kuće, nadajući se da će uloviti ribu kako bih ja jeo zdravu hranu i razvijao se kao svako drugo dete. Jednom prilikom, uspela je da ulovi čak dve ribe. Požurila je u kuću i spremila obe ribe i stavila ih pred mene. Ja sam malo-pomalo jeo ribu, a moja je majka jela ono što je ostajalo iza mene na kostima. Videvši to, moje je srce zatreperilo i onu drugu ribu stavio sam pred majku, a ona ju je vratila rekavši:

„Sine, pojedi i ovu drugu, znaš da ja ne volim ribu.“

Ovo je bila njena druga laž.

Vreme je prolazilo i došao je dan mog polaska u školu. Kako nismo imali dovoljno sredstava da se školujem, majka je otišla u jednu prodavnicu odeće i dogovorila se sa vlasnikom da prodaje odeću po kućama uglednih i bogatih ljudi. Jedne hladne i kišovite noći, majka se duže zadržala na poslu. Čekajući je kod kuće, zabrinuo sam se i izašao da je potražim. Ugledao sam je kako nosi torbu sa odećom i kuca na vrata tuđih kuća. Zovnuo sam je: ”Mamaaaaa, hajde dođi. Idemo kući, kasno je i hladno. Možeš da nastaviš sutra ujutru!”

Ona se nasmejala i rekla: ”Sine moj, ja nisam umorna.”

Foto: Canva

Ovo je bila njena treća laž.

Došao je poslednji dan škole. Iako je bilo veoma vruće, majka je želela da pođe sa mnom u školu. Ušao sam u školu, a ona je ostala da čeka u školskom dvorištu. Kada se nastava završila, izašao sam iz škole, a ona me dočeka u topli majčinski zagrljaj, ispunjen ljubavlju i milošću. U ruci je držala hladan i svež sok koji mi je kupila. Kada sam počeo da pijem, okrenuo sam se i pogledao u nju: niz njeno čelo slivale su se kapljice znoja. Pružio sam joj čašu i rekao: ”Majko, pij”, a ona reče: ”Sine, samo ti pij. Ja nisam žedna.”

Ovo je bila njena četvrta laž.

Nakon smrti mog oca, majka je živela teškim udovičkim životom. Preuzela je svu odgovornost za vođenje kuće, jednostavno – morala se brinuti o svemu. Život je postao teži, a mi smo često gladovali. Pored naše kuće živeo je moj ujak, inače veoma dobar čovek. On nam je često slao hranu da utolimo glad. Kada su komšije videle da je naše stanje postalo nesnošljivo, savetovali su majku, koja je još uvek bila mlada, da se uda za čoveka koji bi nam pomagao. Međutim, moja je majka odbila ovaj savet rečima: ”Meni pomoć ne treba.”

Ovo je bila njena peta laž.

Po završetku fakulteta, dobio sam dobro plaćen posao u jednoj firmi i odlučio sam da preuzmem brigu o kući. Kako je majčino zdravlje oslabilo, nije više mogla da prodaje odeću po kućama, tako da je počela da prodaje povrće na pijacama. Izdvojio sam deo svoje plate i dao joj, zamolivši je da prestane da radi. Ona je novac odbila rekavši: ”Čuvaj, sine, svoje pare, ja imam dovoljno za sebe.”

Ovo je bila njena šesta laž.

Bez obzira na to što sam dobio posao, nastavio sam školovanje i ubrzo sam magistrirao. Postigao sam uspeh i povećali su se moji prihodi. Jedna firma ponudila mi je dobar posao u svom sedištu u Nemačkoj. Stvarno sam se obradovao i tako počeo i da sanjam o novom srećnom životu. Nakon što sam otputovao i sredio svoje stanje, nazvao sam majku i pozvao je da živi kod mene. Ona nije htela da me ometa i rekla mi je: ”Sine, ja nisam naučila da živim tamo, ovde mi je dobro.”

Ovo je bila njena sedma laž.

Kako je vreme prolazilo, majka je sve više starila i ubrzo je obolela od karcinoma. U tim teškim trenucima neko joj je morao pomagati. Šta sam mogao da uradim kada su između mene i moje voljene majke bile mnoge države? Ostavio sam sve i vratio se kući. Majku sam zatekao u postelji. Kada me je ugledala, pokušala je da se nasmeje. Srce mi se cepalo jer je bila iscrpljena i slaba. Nije to više bila ona majka koju sam poznavao… Suze su same išle, ali ona me i tada pokušala utešiti rekavši: ”Sine, ne plači, ja ne osećam bol.”

Ovo je bila njena osma laž.

Nakon što je to izustila, zatvorila je oči i više ih nije otvorila. Svakome ko uživa blagodat živih roditelja, poručujem: „Čuvaj ovu blagodat pre nego što budeš tugovao za njom.

Autor: Dr M. Akad