Primer realizacije inkluzivne nastave

Svi koji rade u školama znaju šta je inkluzija, ali da li baš tačno znamo šta ona znači?

Inkluzija predstavlja uključenje svake osobe u društveni život zajednice na svim nivoima i to je jedno od osnovnih ljudskih prava. Inkluzivno obrazovanje je samo segment društvenog uključivanja osoba i kada to pomenemo, obično pomislimo na uključivanje dece sa teškoćama u razvoju u redovne škole. Međutim, inkluzivno obrazovanje predstavlja obavezu škole da obezbedi adekvatno obrazovanje svakom detetu, bez obzira na njegovu različitost, da uvaži lične karakteristike i da kreira jednake uslove zajedničkog učenja.

Inkluzivno obrazovanje nije stvar dobre volje pojedinca, već je deo Konvencije UN o pravima deteta (1989), na osnovu čega je postalo i sastavni deo Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja Republike Srbije (2010) i Pravilnika o bližim uputstvima za utvrđivanje prava na Individualni obrazovni plan (IOP).

Da je neophodno da se kao društvo bavimo ovom temom, govore podaci UNICEF-a (2001) u kojima se navodi da čak 85% dece sa teškoćama u razvoju nije uključeno u obrazovni sistem i ne provode svoje detinjstvo sa vršnjacima u školi, u učenju i druženju, uskraćeni su da odrastaju onako kako svako dete zaslužuje. Da je situacija i dalje nepovoljna, uprkos tome što je donet zakon, govore trenutni podaci UNICEF-a da u Srbiji završava osnovnu školu samo 66% dece koja žive u uslovima siromaštva, a samo 15% devojčica iz romskih naselja pohađa srednju školu. Ovo je razlog zašto se pominju deca iz marginalizovanih grupa kada se govori o inkluzivnom obrazovanju, jer su baš oni ti koji ne ostvaruju svoja prava. Razlozi za to su različiti – od nepristupačnosti škole, neprihvatanja sredine, neposedovanja sredstava za rad do nespremnosti nastavnika.

Uloga nastavnika

Istraživanja govore da su stavovi i osposobljenost nastavnika često presudni, jer značajno utiču na stvaranje slike o sebi i na motivaciju dece da nastave obrazovanje. Inkluzivna obrazovna politika može da se ostvari samo ako nastavnici veruju u nju. Osposobljavanje nastavnika za inkluzivno obrazovanje je važno, kako zbog savladavanja tehnika rada, tako i zbog promene stavova prema deci sa smetnjama u razvoju i to treba da bude kontinuiran proces, da bi nastavnici pružali podršku u učenju svima kojima je potrebna. Ono što odgovara deci sa smetnjama u razvoju odgovara i ostalim učenicima, a to su nastavne metode koje su prilagođene različitim stilovima učenja, povezivanje novog sa poznatim gradivom, ilustrativne i manipulativne metode, rad u paru ili maloj grupi, zanimljiva nastava, raznovrsan nastavni materijal i sl. Od velike je važnosti kreiranje pozitivne klime u učionici u kojoj će se svako dete osećati prihvaćeno i gde će vladati pozitivni vršnjački odnosi.

Važno je naglasiti da uvođenje inkluzivnog obrazovanja ne znači osposobljavanje učenika da se snađu u obrazovnom procesu koji je nepromenljiv, već je fokus na tome da se nastavni rad, planovi i programi, nastavnici i njihova podrška prilagođavaju potrebama dece tipičnog razvoja, dece sa teškoćama u razvoju i nadarene dece. Najveći broj učenika ima prosečne sposobnosti, pa im je potrebna minimalna podrška, ali je veliki izazov za nastavnika da tokom jednog časa kreira zadatke koji će biti prilagođeni različitim mogućnostima učenika, kao i podršku koja je veoma značajna, ali koja treba da bude diskretna i odmerena. Osim toga, nastavnik treba da prati napredovanje svojih učenika i u odnosu na to da planira dalji rad, proverava znanja, prati poštovanje pravila ponašanja i da modeluje odnose između učenika, što je zaista sveobuhvatan zadatak.

Ukoliko neki učenik, iz bilo kog razloga, bitno zaostaje u odnosu na ostale i potreban mu je veći nivo podrške od uobičajenog, za njega se izrađuje IOP. To je dokument koji je produkt timskog rada: nastavnika, roditelja i stručnih saradnika, i to sve u cilju pružanja podrške učeniku u prirodnom okruženju – u učionici, među vršnjacima. Potrebno je da ciljevi nastave budu realistični, dostižni i ostvarivi, da budu izraženi u malim koracima. Važno je da, kada ih određujemo, imamo u vidu životnu perspektivu deteta, da predviđamo učenje koje će mu biti značajno u budućnosti. Preporuka je da aktivnosti koje osmišljavamo na času budu što više nalik onima koje realizuju ostali učenici.

Kako to ostvariti?

Primer realizacije inkluzivne nastave

U odeljenju 4. razreda dvoje dece napreduje po IOP-u, sa različitim nivoima postignuća.

Učenica 1

Jake strane: uporna, marljiva, zainteresovana, motivisana, pažljiva na času, posvećena zadacima
Oblast delovanja: čitanje i pisanje
Cilj: savladavanje pisanja pisanih slova ćirilice

Učenik 2

Jake strane: lepo crta, boji, uživa u likovnom izražavanju, rado sarađuje sa drugima, uredan, vredan
Oblast delovanja: čitanje i pisanje
Cilj: čitanje i pisanje dvosložnih i trosložnih reči štampanim slovima ćirilice

Nastavna jedinica:

Mali Princ i lisica, odlomak, A. S. Egziperi

Tip časa: obrada
Metode rada: razgovor, rad na tekstu, pisani radovi učenika
Oblici rada: frontalni, rad u paru, individualni
Nastavna sredstva: Čitanka, str. 72-77.

Cilj i zadaci časa za učenike koji napreduju po redovnom planu: razvijanje sposobnosti doživljavanja književnog dela; razvijanje osećaja za lepotu umetničkog kazivanja; samostalno pismeno izražavanje

AKTIVNOST

Razgovor na temu prijateljstva, u parovima:

Šta je to prijateljstvo?
Zašto je važno imati prijatelje?
Kako se neguje prijateljstvo?
Ko je tvoj prijatelj? Kako si ga izabrao?
Učenici koji napreduju po IOP-u su u paru sa drugom koga su odabrali, vode spontani razgovor, učenici im pomažu potpitanjima da bi odgovori bili potpuniji.

AKTIVNOST

Čitanje teksta
Deca čitaju tekst naglas, a učenici koji napreduju po IOP-u slušaju i ređaju pripremljene sličice prema redosledu dešavanja.

AKTIVNOST

Razgovor o tekstu, frontalno

Gde se događa radnja?
Ko je glavni lik?
Koga je sreo Mali Princ?
Šta je tražio?
Ko je postao prijatelj Malom Princu?
Šta bi pitao Malog Princa?
U ovom delu razgovora ravnopravno učestvuju i učenici koji napreduju po IOP-u.
Zašto se prijateljstvo ne može kupiti?
Kako razumeš reč pripitomiti?
Navedi primer u kome ćeš pokazati da je strpljenje važna osobina kako bi se izgradilo prijateljstvo.
Zašto je lisica rekla da je Mali Princ odgovoran za ono što je pripitomio? Na koju odgovornost se to odnosi?
Da li si ti nekada nekoga pripitomio? Ispričaj taj doživljaj.

(Na ova pitanja odgovaraju daroviti učenici sa višim postignućima.)

AKTIVNOST

Samostalni stvaralački rad (za učenike koji napreduju po uobičajenom planu):

Pismeno prepričavanje teksta, uz samostalno nastavljanje priče: Šta je bilo posle?

Učenica 1

Odgovara u svesci pisanim slovima celovitim rečenicama na pripremljena pitanja na koja je već čula odgovore. Kao pomoć koristi slovaricu na kojoj su napisana pisana i štampana slova (ona koja zna).

Gde se događa radnja?
Ko je glavni lik?
Koga je sreo Mali Princ?
Šta je tražio?
Ko je postao prijatelj Malom Princu?

Učenik 2

Dobija unapred pripremljen listić sa rečima ispisanim štampanim slovima (one koje se pominju u tekstu).

lisica ruža
prijatelj lovac
Mali Princ kokoška
Kao pomoć koristi slikovnu slovaricu.

Zadatak je da do kraja reda ispiše svaku reč i da nacrta ove pojmove na papiru (najbolje se slikovno izražava).

AKTIVNOST

Čitanje i analiza radova

Učenici čitaju ono što su napisali i vršimo zajedničku analizu.
Učenica 1 čita samo odgovore koje je napisala (bez postavljenih pitanja), pa je i njen rad vrlo sličan ostalima, jer predstavlja koncizno prepričan tekst.
Da čujemo koje su bile ključne reči u tekstu…
Učenik 2 pokaže svoje crteže i imenuje šta je nacrtao (veoma zadovoljan, jer izuzetno crta).

Autor: Gordana Josimov, profesor razredne nastave, OŠ „Ruđer Bošković” Beograd, dobitnica nagrade Najbolji edukatori Srbije