Šta je SINU najpotrebnije od njegove MAME?

Foto: Canva

Ovo je drugi u nizu tekstova koji, zasnovan na empirijskim dokazima, otkriva preduslove dobre veze između roditelja i deteta, a u zavisnosti od pola.

I ovog puta moramo da naglasimo da nisu sva deca rođena niti rasla u istim uslovima – socijalnim, ekonomskim, demografskim. Ima i one dece koja odrastaju sa jednim roditeljem, u bogatim ili siromašnim porodicama, urbanim ili ruralnim sredinama. Ipak, to ne znači da ne postoje dečje potrebe koje su univerzalne i koje ima baš svako dete. Imajući to na umu, zavirili smo u istraživanja koja su, na osnovu iskustva i dokaza, pokazala šta je potrebno ćerki od oca, šta treba sin od mame, šta je ćerki potrebno od mame, a šta sinu treba od njegovog tate.

U ovom tekstu pozabavićemo se temom majki i sinova.

Roditeljstvo bez prinude tokom najranijeg detinjstva — ili rizikujete negativne posledice u pogledu socijalnog razvoja svog deteta. 

Roditeljstvo s prinudom je ustaljen obrazac u našem društvu, u kom roditelj usmerava dete kako bi trebalo da se ponaša i nailazi tom prilikom na prirodni dečji otpor. Zatim roditelj „podiže ulog“ zahtevajući još i više od deteta, koje onda pruža još i veći otpor. Konačno, roditelj ili eksplodira ili odustane, što samo hrani loše dečje ponašanje.

Na velikom uzorku istraživanja koje je obuhvatilo dečake i njihove majke u periodu od 10 godina tokom odrastanja, istraživači su otkrili da dečaci čije su majke upadale u zamku „roditeljstva s prinudom“ češće imali probleme s ponašanjem, socijalne probleme i bili odbacivani od društva u školi. S druge strane, neke pozitivnije roditeljske strategije pomagale su da dečaci razviju socijalne veštine i samopouzdanje.

Što manje konflikta, što više topline. 

Da ne shvatite pogrešno, toplina NIJE ISTO što i popustljivost ili prezaštitnički stav. Tople majke su one koje istovremeno pružaju ljubav, ali stoje i čvrsto na zemlji. Druga stvar koju treba imati na umu jeste da konflikt i toplina nisu nešto što je u potpunosti pod kontrolom roditelja. Svaki odnos je dvosmerna ulica i premda je odgovornost u odnosu roditelj-dete prvenstveno na roditelju, deca su i dalje deo te složene slagalice. Ipak, mame koje se jako trude da smanje konflikte i da u svoju komunikaciju s decom unesu što više nežnosti i topline, pojačavaju svojim dečacima socijalne veštine, a smanjuju mogućnost da ima probleme s ponašanjem i emocionalnim razvojem.

Podrška da razviju samokontrolu

Svi znamo da je mnogo bitnije šta roditelj RADI nego šta govori. Princip „radi šta ti ja kažem, ne gledaj šta ja radim“ – ne radi. Inače bi roditeljstvo bilo najjednostavniji posao na svetu. Nije tako teško naučiti dete da pere zube, ali je zato i te kako komplikovano naučiti tinejdžera da se suoči sa anksioznošću.

U studiji o osobinama koje su pomogle majkama da izgrade kod svojih sinova samokontrolu autori su ustanovili da postoje dva ključna faktora. Prvo, u kojoj meri se majka trudi da ustanovi privržen odnos pun poverenja sa svojim sinom. I drugo, da su stilovi roditeljstva koji uključuju manipulaciju ili ponižavanja snažno povezani sa slabijim sposobnostima dečaka da razviju samokontrolu.

Izbegavajte stroge i grube kritike i emocionalnu preuključenost (da, i u tome se može preterati)

Zanimljivo je to što se većina istraživanja koja se tiču dečaka, zapravo najviše fokusira na probleme poput lošeg i antisocijalnog ponašanja. U studiji koja je konkretno istraživala uticaj kritike majke na razvoj dečaka, otkriveno je da više kritike znači i lošije ponašanje dečaka. E sad, ako žurite sa zaključcima, možda ćete reći – pa logično, dečaci koji se loše ponašaju, mogu da očekuju više kritike. Ove može biti tačno, ali ne menja činjenicu da stroge kritike nisu ni najmanje pomogle da se ponašanje popravi.

Ono što je posebno zanimljivo da iste efekte daje i preterana emocionalna uključenost majke. Preveliko žrtvovanje i prezaštitnički stav, baš kao i oštre kritike, uticale su na porast problema u ponašanju.

Uopšteno, zanimljivo je to da su istraživanja o dinamici odnosa majka-sin nekako dala manje značajne rezultate nego kada je reč o odnosu oca i ćerke. A sami zaključci koji su se nametnuli u principu su primenjivi na sve odnose roditelj-dete, bez obzira na pol.