Šta treba da naučimo iz toga što vukovci padaju na prijemnim ispitima

Foto: Canva

Kao i obično, kraj juna i početak jula je vreme sabiranja utisaka i vreme kada su maturanti, kako veliki tako i oni mali, pod lupom. Vrede li njihove petice zaista, ali su tu samo na papiru? Jesu li bolji ili gori nego oni prošle godine? Da li su za prijemni i završni ispit učili dovoljno? Da nisu možda zadaci bili teži nego prethodnih godina?

Iz godine u godinu, rezultati se analiziraju, porede, komentarišu. O inflaciji vukovaca govori se već duže od decenije, a njih je, čini se, sve više. U svakom odeljenju zadesi se po nekoliko apsolutnih genijalaca, jednako vrednih i nadarenih za matematiku, strani jezik, društvene nauke, umetnost. To je, znamo svi, nerealno. I dođe na naplatu.

Odgovornost za takvu situaciju nose svi – roditelji koji u junu opsedaju škole, sabirajući ocene i računajući proseke, nastavnici kada pristaju da trojku pretvore u peticu „jer samo još ta jedna ocena fali za prosek“ i oni koji su prosek ocena postavili kao ultimativni cilj školovanja, magični ključ koji otvara sva vrata.

I onda se desi prijemni ispit na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Od oko hiljadu maturanata koji su polagali, ugrubo je polovina pala na ispitu. I ne bi to toliko bilo neobično, da nije reč o, ako zavirite u njihove ocene, izuzetnoj deci. Skoro 40 vukovaca i blizu 300 odlikaša nije uspelo da prikupi minimalan broj bodova neophodan da bi položili prijemni ispit na Medicinskom fakultetu. S druge strane, bilo je vrlodobrih učenika koji su ispit položili. Da li je to nekakav alarm? Šta bi ovaj podatak trebalo da nam kaže? Zbog čega vukovci i odlikaši ne mogu da polože prijemni ispit?

Poklonjene petice

Ovo se najčešće navodi kao problem i najglasnije kritikuje. Kada izuzetan đak ne položi prijemni ispit, to onda znači da je njegovo znanje upitno. Odnosno da su petice koje je iz srednje škole poneo verovatno nerealne. I to je taj trenutak kada poklanjanje ocena dolazi na naplatu. Trenutak kada i roditelji shvate da je svaka nezaslužena petica zapravo udaljila njihovo dete od cilja. Jer, iako su poneli veliki broj bodova iz škole, to im nije mnogo pomoglo kad je trebalo pokazati znanje.

Reproduktivno učenje

Činjenica je da gimnazije koje su „na dobrom glasu“ imaju đake koji na prijemnim ispitima prolaze najbolje. Sam prodekan za nastavu na Medicinskom fakultetu istakao je Užičku i nekoliko beogradskih gimnazija kao škole koje su poslale najspremnije đake. To su deca „vojnici“. Vredni, sa jasnim ciljem i usađenim radnim navikama. Oni koji su, verovatno, imali sjajne nastavnike čiji je fokus sve vreme bio na tome da deca steknu znanje koje će moći da primene.

Ali, ako je nemali broj vukovaca i odlikaša na prijemnom ispitu prošao neslavno, nije li, možda, uzrok nešto drugo, a ne poklanjanje ocena? Ne govori li nam to, možda, da znanja koja su sticali tokom školovanja nisu primenjiva, da je učenje reproduktivno, te da petice možda i nisu bile toliko poklonjene, koliko date za znanje koje nije funkcionalno? A takvo se znanje kratko pamti i brzo nestaje.

Preobimni nastavni programi

Kako u osnovnim tako i u srednjim školama. Osnovno obrazovanje odavno nije osnovno, a znanja koja se od dece tamo traže ne poseduje 99% odraslih ljudi. Budimo potpuno iskreni. Ko bi od nas umeo da nabroji sve te bitke, njihove vođe i datume, ako nije nastavnik istorije? Ili sve načine razmnožavanja svih bića koja su ikad hodala ili plivala zemljom, a da ne predaje biologiju? A od dece to tražimo.

O gimnazijama tek ne treba govoriti. Da li ste znali da učenik drugog razreda ima čak 17 nastavnih predmeta? Sprema se, ozbiljno, za sve moguće fakultete koji postoje. Umesto pet ili šest obaveznih i još nekoliko izbornih predmeta, kako bi usmerili svoju energiju i vreme na ono što ih zanima, svi moraju učiti sve. To znači da onaj ko želi da upiše, na primer, psihologiju, mora intenzivno učiti fiziku i hemiju tokom školovanja, jer u suprotnom, bez obzira na to koliko bi možda bio sjajan psiholog, neće moći da upiše to što mu „leži“. Koliko je to samo apsurdno?

Dakle, ako želimo da odlikaši ne padaju na prijemnim ispitima, moramo:

– umesto gomile podataka pružiti deci funkcionalna znanja

– dati im šansu da se usmere prema onome što ih stvarno interesuje

– ukinuti opšti uspeh kao uslov za školovanje u oblasti koju je dete izabralo (ocena iz geografije ne sme biti prepreka talentovanom glumcu da se školuje za poziv koji je izabrao).