Svako dete čulo je za Pepeljugu. Zašto onda ne bi znali i ko je carica Milica ili Dušan Silni?

Ne bismo mnogo pogrešili kada bismo rekli da je većina dece tokom svog odrastanja dobro upoznala Pepeljugu, Snežanu, Zlatokosu i mnoge druge likove iz popularnih bajki. A šta kada bi decu od malena upoznali sa caricom Milicom, kneginjom Ljubicom, dinastijom Nemanjića, Vukom Karadžićem, Mihajlom Pupinom i drugim znamenitim ličnostima naše istorije? Odgovor na ovo pitanje zna spisateljica dr Jovana Kulauzov Reba, čiji junaci nisu izmaštani, već su glavom i bradom Stefan Nemanja, Kralj Milutin, Stefan Dečanski i mnogi drugi naši velikani.

Uz pomoć sjajnih ilustratora, veliki istraživački rad i iskrene komentare onih kojima su knjige namenjene, dr Jovana Kulauzov Reba uspela je da kroz slikovnice Izdavačke kuće Klett oživi junake naše istorije i probudi kod dece ljubav prema sopstvenoj naciji i njenoj kulturi.

Kako ste došli na ideju da pišete knjige za decu o znamenitim ličnostima srpske istorije?

Kada je moj sin imao četiri godine, počela sam da mu pričam zanimljive priče iz istorije i ujedno da figurice sa kojima se igrao nazivam imenima vladara i poznatih umetnika. U jednom momentu to mu više nije bilo dovoljno, pa sam krenula u potragu za knjigama iz istorije prilagođenim njegovom uzrastu. Nisam našla nijednu. Tada mi je sinula misao da bih mogla da pokušam da ih napišem sama. Ta ideja se lagano oblikovala u meni, krenula sam u potragu za ilustratorom i slikovnice o dinastiji Nemanjića su ugledale svetlost dana nepunih godinu dana kasnije. Krenula sam od ideje da nešto lepo uradim za svoje dete, ali sam, pišući, shvatila da me najviše motiviše pomisao kako sva deca poznaju fabulu, likove i poruku popularnih bajki, na primer, Pepeljuge, jer se rano susretnu sa njima. Zašto isto to ne bi mogli čitajući o istorijskim događajima? 

Posle su došle i princeze: edicija Carica Milica, Kneginja Ljubica i Kraljica Marija, pa knjiga Mihajlo Pupin i Upoznajmo Vuka i Dositeja!, kao i dvojezična slikovnica Jovan i Agneš – srpsko-mađarska knjiga za decu koju sam napisala sa dr Lidijom Turo, jer u našoj multikulturnoj sredini ne postoji nijedna takva knjiga. 

Na koji način se pripremate za pisanje, gde prikupljate informacije koje objavljujete u svojim knjigama? 

Pre pisanja svake knjige, provedem mesece istražujući naučnu literaturu o istorijskom periodu i ličnostima o kojima pišem. Da bih bila sigurna da sam na dobrom putu, obavezno angažujem stručne recenzente, profesore sa fakulteta, kao što je prof. dr Snežana Božanić sa Filozofskog fakulteta ili prof. dr Maja Stojanović sa Departmana za fiziku na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu (u slučaju knjige Mihajlo Pupin). 

Tek onda pristupam kreativnom procesu, imajući neprestano na umu uzrast dece kojoj se obraćam. Trudim se da pišem jednostavno, duhovito, ali i da svoje knjige obogatim deskripcijom, kako bih ujedno obogatila i dečiji rečnik. Međutim, da bi uspeh bio potpun, priznajem da imam i svoje male recenzente: sve knjige testiram na deci uzrasta od 5 do 11 godina. Pažljivo slušam njihove komentare, jer su oni iskreni i koncizni u kritici. Komentari poput Briši ovo, to zvuči dosadno! ili Ne razumem ovu reč!, zaista su mi od ogromnog značaja, jer ja nisam dete i ne mogu uvek da proniknem u njihov način razmišljanja. Mislim da je to najvažniji faktor uspeha mojih knjiga kod dece – jer su deca i uticala na njihovo oblikovanje.

Koliko su deca danas upoznata sa našom istorijom?

Uprkos svim izazovima koje je deci donelo internet ubrzanje, tvrdim, i kao spisateljica i kao gimnazijska profesorka, da su deca mnogo pametnija od nas odraslih, jer su njihovi stavovi fleksibilniji. Ako im se priđe sa ljubavlju i pažnjom, spremni su da saslušaju i da lako nauče nove stvari. Zato je toliko važno da deci čitamo. I čitamo. Nikad neću zaboraviti četvorogodišnju devojčicu koja mi je na promociji u Pančevu odrecitovala celu knjigu o Svetom Savi! Njena majka joj redovno čita, to će joj sigurno ostati zabeleženo u memoriji i samim tim olakšati časove istorije u školi. 

Na koji način istorijske ličnosti približiti mladim čitaocima?

Ako je o slikovnicama reč – ogromnu ulogu tu igra adekvatna ilustracija. Iako sam žestoka protivnica interneta u ranom uzrastu, insistirala sam uvek da moji ilustratori crtaju likove u skladu sa vizuelnim iskustvom dece, a to znači da budu slični današnjim likovima iz crtanih filmova, ili iz kompjuterskih igrica. Sledeća stepenica je tekst: mora da bude sažet, duhovit, da nosi u sebi iskrenu emociju i da istakne univerzalne probleme sa kojim se savremena dečija publika može poistovetiti. To je dovoljno. Na primer, Rastko, Mihajlo Pupin, Dositej – kao dečaci imali su velike snove. Bili su svojeglavi, hrabri i ništa nije moglo da ih zaustavi na putu ostvarenja, iako je sve bilo protiv njih. Sa tako postavljenom problematikom deca mogu da se sažive. Kada sagledaju slavne ličnosti kao obične ljude sa neobičnim sudbinama, onda im je mnogo lakše da ih razumeju i da zapamte njihove životne priče.

Kako decu, koja su sve više okrenuta modernim tehnologijama, privoleti da čitaju?

Zapravo, pitanje je kako roditelje, koji su okrenuti modernim tehnologijama, privoleti da zabrane, ili bar ograniče, upotrebu telefona kod dece do 7. godine starosti. Zar su nam zaista bila neophodna savremena istraživanja koja upozoravaju na posledice koje to može da izazove? Danas je potrebno imati malo hrabrosti i reći: Ne dam svom detetu telefon, bolje da čitamo, iako svi oko mene rade drugačije. Deca su kreativna bića: da ih zatvorite u sobu sa dva drvena štapa i ostavite na sat vremena, ona će prvo osetiti dosadu, a potom će pokušati da nešto od ta dva štapa naprave. Jednostavno, sam njihov um će ih prinuditi na kreativnu akciju. Pritiskanjem ekrana i pasivnim upijanjem medijskog sadržaja, oni neprestano traže dodatni stimulans. 

Knjige su i dalje najbolje rešenje, jer otkad je sveta i veka, ljudi uživaju u pričanju i slušanju priča. To ni tehnologija nije promenila! A kada detetu čitamo, navodimo ga da, neosetno i lako, od reči stvara slike i filmove u glavi, i samim tim da razvija maštu. Zar to nije najvažnija osobina u 21. veku? Svet se prebrzo menja i zato je potrebno mnogo mašte da bismo brzo mogli da se prilagodimo novim izazovima u radu i u životu uopšte. 

Sve slikovnice autorke dr Jovane Kulauzov Rebe možete poručiti onlajn na veb-sajtu www.eknjizara.rs, od danas pa do 10. januara sa prazničnim popustom od 30%.