Ginekolog o porođaju kod kuće: Uslovi u porodilištima nisu idealni, ali je porođaj kod kuće ogroman rizik

Foto: Canva

Nedavno smo objavili tekst o devojci po imenu Kristina, mami i umetnici koja je donela nesvakidašnju odluku da se porodi kod kuće. Sasvim sigurno jedno posebno i drugačije iskustvo za koje je i ona sama rekla da verovatno nije za svakoga, te da svaka majka donosi odluku u skladu sa sobom. Ovo je tema povodom koje nas je kontaktiralo čak troje ginekologa, u želji da nam skrenu pažnju da, iako porođaj kod kuće ima svoje prednosti, rizici koje on nosi trebalo bi da budu poznati svakoj porodilji.

Zato smo sa dr Marijom Bićanin Ilić, ginekologom u Kliničkom centru Kragujevac, razgovarali o uslovima u našim porodilištima, o tome zbog čega se mame odlučuju za porođaj kod kuće i da li je to najbolje rešenje. Dr Bićanin Ilić ističe da uslovi u porodilištima nisu idealni, ali da bi cilj trebalo da bude da ih menjamo svi zajedno.

– Trebalo bi da shvatimo da su porodilišta prioritet i da uslove treba prilagoditi porodiljama i zaposlenima. To znači zaposliti dovoljan broj stručnih kadrova kako bi broj izvršilaca bio srazmeran obimu posla. Naša dežurstva traju i po 24 sata, 4-5 puta mesečno, i tako do kraja radnog veka. Zamor je dokazano povezan sa smanjenom pažnjom i efikasnošću, što, očekivano, može dovesti do komplikacija. – kazala je naša sagovornica.

Ističe i da je vrlo važno omogućiti stručne edukacije zaposlenih kako bi unapredili postojeće doktrine.

Medicina konstantno napreduje, menja se i moramo biti u korak sa trendovima kako bismo poboljšali uslove u porodilištima u celoj zemlji. – kazala je Bićanin Ilić.

Ništa manje važno, prema njenim rečima, jeste i to da se porodiljama omogući privatnost, po ugledu na evropska porodilišta.

– Neupitno je da porodilje treba da imaju individualne sobe koje podsećaju na kućne uslove i gde je jedna babica zadužena za jednu pacijentkinju. Trebalo bi da im je omogućeno prisustvo bliskog člana porodice porođaju, jer porođaj je veliki izazov koji može da potraje fiziološki i do 15 sati. – kazala je naša sagovornica.

Još jedan važan korak u poboljšanju uslova u porodilištima bio bi, dodaje Bićanin Ilić, i obezbeđivanje dežurnog anesteziologa u svakom porodilištu jer to je preduslov za bezbolan porođaj i zbrinjavanje akutnih kompilacija koje zahtevaju hitnu intervenciju, kao što su revizija materice, ušivanje rascepa ili hitan carski rez.

Ono što često nekako promakne, možda u nedostatku vremena da se sve stigne, jeste i edukacija pacijenata i vođenje kroz čitav proces.

– U porodilištima bi trebalo da edukujemo pacijentkinje o fazama porođaja, o trajanju svake od njih, o mogućim komplikacijama i načinu da se iste preduprede, o intervencijama koje su ponekad neophodne i ne izvode se zbog hira akušera već zbog bezbednosti majke i novorođenčeta. – ističe Bićanin Ilić i kao bitan element ističe psihološku potporu porodilji u tom najdelikatnijem periodu u životu…

Što se tiče porođaja kod kuće, kaže ona, da bi bio bezbedan mnogo je uslova koje bi trebalo ispuniti, što nije uvek jednostavno.

Ideja porođaja kod kuće, kao i porođaja u kadi dolazi sa zapada, gde je bila popularizovana početkom veka, kao pokušaj što prirodnijeg načina porođaja. Tamo je regulisana na taj način da pacijentkinja preuzima svu odgovornost za eventualne komplikacije koje bi nastale ovim izborom. Smatram da kod nas uslovi za ovakav vid porođaja nisu ispunjeni jer, pre svega, pacijentkinje nisu informisane niti svesne mogućih komplikacija. Drugo, babice u Evropi imaju završen koledž i potpuno su edukovane za vođenje porođaja i postupanje u uslovima eventualnih komplikacija. Kod nas je jedino doktor akušer edukovan da prati porođaj, ordinira terapiju izvodi akušerske intervencije, a uloga babice je da u trenutku rađanja deteta štiti međicu od pucanja. Blizina i dostupnost porodilišta nije kao na zapadu tako da hitna medicinska pomoć ne bi bila dostupna ako je neophodna. Sa moje tačke gledišta, kao nekoga ko se bavi akušerstvom dovoljno dugo i imala sam iskustva sa mnogim komplikacijama gde bukvalno sekunde odlučuju, porođaj kod kuće je velika hrabrost ili velika ludost, tumačite kako želite. – iskrena je Bićanin Ilić.

Na pitanje ima li ova vrsta porođaja prednosti, ona kaže da je to bila umanjenje straha od nepoznatog, kao i mogućnost kretanja i psihološka podrška članova porodice.

– Nedostataka ipak ima više, s moje tačke gledišta. Na prvo mesto bih stavila neadekvatan uvid u stanje ploda što može biti kobno jer je ponekad tokom porođaja neophodno intervenisati kad uočimo ugroženost ploda. Druga stvar koju bih istakla je opasnost od iskrvavljenja majke, antonija materice je hitno stanje u akušerstvu koje zahteva hitnu transfuziju, bukvalno minuti su presudni. Tu je i veća mogućnost infekcije novorođenčeta kod pucanja vodenjaka i porođaja u vodi, pa mogućnost aspiracije vode… Ne treba zaboraviti ni dostupnost pedijatra, jer novorođenčetu je često neophodna kiseonične potpora, nekad i reanimacija zbog loše adaptacije… A tu je i zbrinjavanje povreda nastalih porođajem zbog kojih pacijentkinja takođe može da iskrvari.

Poznato je i to da naša porodilišta nisu često fleksibilna kada je reč o položaju u kom se žene porađaju. On je uvek ležeći, u nekim porodilištima čak sa nogama vezanim za sto. Porodilja ne može da ustane, prošeta i pronađe položaj koji joj odgovara da ublaži bol.

– U porodilištu u kom ja radim noge porodilje nisu vezane, pacijentkinja može menjati položaj na stolu kako joj odgovara, ali je neophodno da bude na kontinuiranom CTG-u zbog praćenja otkucaja bebinog srca i kontrakcija. Svakako da ima mesta za unapređenje ali zato i jeste potrebno edukovati i pacijentkinje i osoblje. Položaj na leđima u trenutku ekspulzije omogućava babici da kontroliše rađanje bebine glavice i da pravilnim štićenjem međice spreči nastanak povreda porođajnog kanala kakav bi nastao zbog prevelikog pritiska na međicu u nekom drugom položaju.

Naša sagovornica tvrdi i da se pacijentkinje najčešće žale na činjenicu da ne smeju da piju i jedu tokom porođaja.

– Ta praksa je ostala iz vremena kada se carski rez obavljao isključivo u opštoj anesteziji i kako porođaj uvek može da se završi operacijom zbog nepredviđenih komplikacija, a zbog opasnosti od aspiracije sadržaja, savetovano je da se porodilje suzdržavaju od hrane i pića. Kako bismo to predupredili potrebno je obezbediti dežurnog anesteziologa i dostupnost spinalne anestezije u slučaju carskog reza i u slučajevima nekomplikovanih porođaja omogućiti pacijentkinji uzimanje hrane i pića.

Dr Marija Bićanin Ilić naglašava da je glavni problem u porodilištima manjak komunikacije.

– Nedovoljno informacija ili još gore neadekvatne informacije koje dobijaju porodilje o samom porođaju, njegovom toku, trajanju i načinima završavanja vrlo su čest problem. Edukacija bi morala biti bolja, ali ne iz neproverenih izvora već najbolje u školicama za trudnice, a onda bi se izgradilo i neophodno poverenje između porodilja i osoblja jer svi radimo u istom interesu u cilju bezbednog porođaja – zaključuje naša sagovornica.