Jednog dana pitaćeš me: „Mama, kako je to bilo kad sam bio mali?“. A ja ću ti pričati…

Jednog dana, ti i ja, sedećemo zajedno, možda baš na ovom mestu u dnevnoj sobi, a ti ćeš me pitati: „Mama, kako je to bilo kad sam bio mali?“

Ja ću otvoriti onu fioku sa albumima i izvaditi stare fotografije. Da, znam da je svet danas digitalan, ali ja i dalje izrađujem one najlepše slike naših dana. Pričaćemo o tom periodu života kog se ti ne sećaš, a koji ja nikada neću zaboraviti. To su bili dani velikog haosa i jakih emocija.

Izgledaću drugačije na tim fotografijama, jer će do tad godine uzeti svoj danak. Ti ćeš verovatno komentarisati moju boju kose ili ćeš se smejati tome kako sam se oblačila. A možda ćeš mi reći kako sam mlada i lepa bila tada.

I ja ću se smejati s tobom. I braniću se. Govoriću kako se to tad tako nosilo i kako si baš voleo moju dugu kosu. I porediću sebe u tom periodu sa onim što sam bila pre mnogo godina.

Jer sve vreme se baš o tome i radi. Baš TO je smisao.

A onda ću ti pričati.

Pričaću kako je bilo nekada, kakva sam bila ja, kakvi smo bili mi. Da, ti si bio tako mali, a ja sam bila tako mlada.

Pričaću da smo živeli u ovoj kući, u ovoj kuhinji, jedno pored drugog. Ovako sam te držala, a ti si me tako gledao.

Reći ću ti da, kad je ova fotografija nastala, da si tog dana dva puta prosuo mleko, sapleo se i udario glavu. I da sam bila preumorna. Uvek sam bila preumorna. A ti si uvel imao PREVIŠE energije.

Pričaću ti koliko smo palačinki napravili zajedno pored tog šporeta tamo i koliko crtaća odgledali baš sa ovog mesta gde sad sedimo. I koliko je bilo suza. I smeha.

Sve je tad bilo toliko lakše, a izgledalo je toliko teško.

Reći ću ti stvari o tebi koje nisi znao i priznaću da nisam baš bila savršena koliko sam želela. Ali sam bila TU. Svi smo jedni za druge bili tu.

I da, reći ću da su to bili NAJBOLJI dani. Ti dani, kad smo bili mi, kod kuće, radeći nekad sve, a nekad baš ništa. I sve je TAKO brzo prošlo.

Poželeću, sigurno, da se vratim u to vreme. Da uradim više i bolje.

Ali tu priliku niko ne dobija dva puta. Zato ću se, makar na kratko, s tobom vratiti u to vreme.

Jednog dana.

Ali ne danas. Danas imam šansu da sve to živim.