Vaša majka je loša majka

Svojoj majci sam zahvalna što nas je naučila koliko su godišnji pregledi važni. Gubitak najbolje prijateljice u četrdesetoj godini, igrao je važnu ulogu u tome.

Ali ima stvari koje nije naučila ni ona sama.

Posetu lekaru završavam ultrazvučnim pregledom grudi. Anamneza zapinje čim smo se odmakli od mene – Da li je u užoj ili široj porodici bilo…

Ja nevešto, potpuno nepripremljeno, ali tonom koji kao da podrazumeva da treba tako, odgovaram – Pa, mama jeste operisala nešto na grudima…

– Šta konkretno?

– Pa nisam sigurna, mislim da nije bilo opasno. Znate, ona nikada nije htela da nas opterećuje. Kad god bi imala neki problem, otišla bi sama to i rešila. Niko od nas nije znao. Samo bi nam rekla da je gotovo.

A u vazduhu visi nešto što liči na ponos. Jer takve su hrabre žene. Prolaze sve same. A jedna od njih je moja mama.

– Vaša majka je loša majka!

– Molim?!

– Dobra majka nikada neće uraditi to svom detetu.

– Šta?! Kako mi to tako kažete! Ona radi sve iz najbolje namere!

– A šta ćete sutra ako Vam taj neizgovoreni podatak bude jedan od najbitnijih. Za Vaše zdravlje! Sutra, za zdravlje Vašeg deteta!

A ja nemam odgovor jer mi je neko upravo rekao da mi je majka loša zbog svega onoga zbog čega sam mislila da je dobra. I nije mi dobro jer shvatam da je loše ono čemu me je svojim postupcima, nesvesno, učila moja majka, a nju njena majka, a nju njena majka, a nju njena majka…

Da sve moraš sama. Da se ćuti kada je teško. Da se krije ono što te čini slabom. Da ranjavaš sebe dok štitiš druge. Da ne tražiš pomoć. Da to tako mora. Da se brzo zaboravi. Da – Ni u gori, o zlu ne govori. Da ne zauzimaš prvo mesto. Ni drugo. Ni treće. Da su tvoja osećanja manje važna od osećanja muža i dece. Da tvoja uloga jeste da se na tebi istresu. Jer kod majke je najsigurnije. Kod majke sve može. Izdržaće majka i to.

Iz najbolje namere.

Danas kaže da jesam ono što je želela da budem. Samo mi je krivo što ona nije poželela to isto.

I njena majka. I njena majka. I njena majka.

Zato traži. Uzmi. Prihvati ruku. Požali se. Poštedi i sebe. Ne rasipaj se. Dozvoli. Ne stavljaj svoj tanjir poslednji. Biraj.

I govori!

Piše: Maja Kotličić Radović