U subotu, 27. septembra 2025. godine, na RTS-u je emitovana emisija „Važne stvari“ – format u kojem deca razgovaraju sa frizerom dok ih šiša o raznim temama koje ih interesuju. Tokom poslednje epizode, dečak je na pitanje voditelja o školi, pomenuo blokade i proteste, a kad je frizer upitao na koje blokade misli, dečak je pojasnio da se „studenti bore za pravdu, za našu budućnost“.
Emisija je inicijalno prikazana u subotu u 12 časova na Prvom programu RTS-a. Repriza je bila planirana za nedelju u 9 časova na Drugom programu. Međutim, ona je otkazana bez najave i objašnjenja, a tu informaciju je javnosti saopštila produkcijska kuća koja stoji iza emisije.
Reakcije su usledile odmah. Plenum studenata Fakulteta dramskih umetnosti osudio je ponašanje RTS-a, navodeći da javni servis ukidanjem reprize ne samo da gasi glasove budućih generacija, već direktno krši Konvenciju UN o pravima deteta. S druge strane, neki mediji optužili su organizatore emisije za zloupotrebu dece u političke svrhe.
Kako ne bismo bili subjektivni, odlučili smo da pitamo onog ko ume jako dobro da ukrsti podatke i ko nema baš nikakv interes da ”zauzima strane”. Veštačku inteligenciju. A ona je prilično nedvosmisleno rekla – prava deteta su prekršena.
Šta kaže Konvencija UN o pravima deteta?
Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima deteta, ratifikovana i u Srbiji, jasno definiše prava koja pripadaju svakom detetu. Nekoliko članove ove Konvencije direktno se odnose na slučaj koji se dogodio na RTS-u:
Član 12: Pravo na izražavanje mišljenja
Konvencija garantuje detetu koje je sposobno da formira svoje mišljenje pravo slobodnog izražavanja tog mišljenja o svim pitanjima koja se tiču deteta. Mišljenju deteta posvećuje se dužna pažnja u skladu sa godinama života i zrelošću deteta.
Ova odredba je ključna – deca nisu pasivni objekti zaštite, već subjekti sa pravom na sopstveni glas. Društvena pitanja, poput protesta i blokada, nesumnjivo se tiču dece jer direktno utiču na njihovu budućnost.
Član 13: Sloboda izražavanja
Dete ima pravo na slobodu izražavanja koja obuhvata slobodu da traži, prima i daje informacije i ideje svih vrsta, bez obzira na granice, bilo usmeno ili pismeno ili preko medija po izboru deteta.
Ovo pravo može podleći izvesnim ograničenjima, ali samo onima koja su određena zakonom i koja su neophodna radi poštovanja prava ili ugleda drugih, ili radi zaštite nacionalne bezbednosti, javnog reda, javnog zdravlja ili morala.
Član 17: Uloga medija
Države članice priznaju značajnu ulogu sredstava javnog informisanja i omogućavaju pristup deteta informacijama iz različitih izvora. Mediji imaju obavezu da podstiču razvoj odgovarajućih smernica za zaštitu deteta od informacija koje štete njegovom dobru.
Pravna analiza: Ko je u pravu?
Sa stanovišta međunarodnog prava, studentski plenum ima validniju pravnu argumentaciju. Evo zašto:
1. Dete je izrazilo sopstveno, autentično mišljenje
Dečak je učestvovao u emisiji sa pristankom roditelja, odgovarao je na pitanja voditelja, i izrazio svoje viđenje društvenih događaja koji ga okružuju. Nema dokaza o bilo kakvoj manipulaciji. Voditelj je postavio neutralno pitanje o blokadama koje su realno uticale na školovanje dece, a dečak je odgovorio iz svoje perspektive.
Ovo je upravo ono što Konvencija štiti – pravo deteta da formira i izrazi svoje mišljenje o pitanjima koja se tiču njegovog života.
2. Politička neutralnost nije isto što i tišina
Često se pogrešno tumači da zaštita dece od „političke instrumentalizacije“ znači njihovo potpuno udaljavanje od društvenih tema. Konvencija zapravo kaže suprotno – deca imaju pravo da se pripreme za odgovoran život u slobodnom društvu, što uključuje i razvijanje kritičkog mišljenja o društvenim procesima.
Deca nisu politički neutralna bića u vakuumu. Oni žive u društvu, pohađaju škole koje su bile blokirane, slušaju razgovore odraslih, formiraju svoje stavove. Oduzimanje prava da te stavove izraze jeste, paradoksalno, prava instrumentalizacija dece – korišćenje njihove ranjivosti da bi im se oduzeo glas.
3. Selektivno ućutkivanje nakon emitovanja
Najproblematičniji aspekt ovog slučaja je što RTS nije imao nikakvih prigovora na sadržaj emisije pre emitovanja. Emisija je prošla sve redakcijske filtre, emitovana je u terminu, i tek nakon što je izjava deteta „postala viralna“ na društvenim mrežama – repriza je otkazana.
Ovo ukazuje na to da problem nije bio u sadržaju ili u brizi za dete, već u političkoj neprihvatljivosti dečjeg mišljenja.
4. Odsustvo dokaza o manipulaciji
Argument da je dete „zloupotrebljeno“ ili „manipulisano“ bio bi validan samo da postoje konkretni dokazi da je:
– prisiljeno da kaže određenu stvar
– potkupljeno ili režirano
– izloženo štetnom procesu snimanja
– izloženo sadržaju koji je neprikladan za njegov uzrast
Ništa od ovoga nije slučaj. Ili barem za to nema dokaza. Razgovor o studentskim protestima nije sadržaj neprikladan za dete – naprotiv, to je deo društvene stvarnosti u kojoj dete živi. Činjenica da dete podržava studente ne znači da je manipulisano, već da je formiralo sopstveni stav na osnovu onoga što vidi i doživljava.
Ono što ovaj slučaj čini posebno problematičnim jeste činjenica da se dogodio na javnom servisu, na kom ne sme biti nepoželjnih mišljenja. Time nije samo prekršena Konvenciju o pravima deteta – već je i ideja javnog servisa dovedena u pitanje.
Dodatno, otkazivanje reprize, bez ikakvog javnog obrazloženja, pokazuje nedostatak transparentnosti i odgovornosti. Građani Srbije, čiji novac finansira RTS, imaju pravo da znaju na osnovu kojih kriterijuma se donose ovakve odluke.
Zaključak koji nam je dala VI
Otkazivanje reprize emisije „Važne stvari“ nakon što je dete izrazilo podršku studentskim protestima jeste kršenje prava deteta na slobodu izražavanja, kako ga garantuje Konvencija UN o pravima deteta.
Deca nisu politički objekti koje treba štititi od „pogrešnih“ mišljenja, već subjekti sa pravom na sopstveni glas. Njihovo učešće u javnom dijalogu, kada je dobrovoljno i zasnovano na njihovom autentičnom iskustvu, nije manipulacija – već upravo ono što demokratsko društvo treba da neguje.
Ovaj slučaj postavlja važno pitanje: kakvo društvo gradimo ako deci dozvoljavamo da govore samo ono što je politički prihvatljivo? I da li je cenzurisanje deteta zadatak medija?
A kako to da nije objavljeno mišljenje nekog deteta koje bi reklo da su blokade protivzakonito sprečile decu da idu u školu ,da uče, da se druže, da smetaju deci da se slobodno kreću, da čekaju da im roditelji dođu sa posla više nego što treba, . Otkud da neko dete ne kaže da se plaše maskiranih blokadera ,koji pošte,deru se,prete, vređaju,psuju ,tuku policiju, pale lokale, gađaju kuće stanove, biju ljude na ulicama ,opštinama i školama. Šta bi bilo da tako nešto dete izjavi? Kad će to biti npr na N1? Ovo priče za ispiranje svesti ne prolaze, ni o „mirnim demonstrantima“, ni o “ studentima u zatvoru nevinim“. Evo ,da vam kažem da nas ima što znamo da je to laž, i da to javno kažemo i da nećete nametnuti totalitarističku svest i razmišljanje . Prijava ide Rem-u ,urednica treba da bude smenjena a ugovor sa produkcijom da FDU raskinut. Pa pumpajte od kuće za svoje pare a ne obe države . Stop zloupotrebi dece.