Prosveta u doba korone

Prosveta u doba korone ili Kako Perica pravi Dinarske planine

Gotovo je izvesno da će i školska godina koja je pred nama (pred roditeljima, nastavnicima i decom), biti u okolnostima ove korona pošasti, samo nije još izvesno hoće li po svemu ličiti na ovu školsku godinu. Sudeći po već viđenom, nama (roditeljima i nastavnicima) biće grđe, deci sve veselije (čitaj: neradno, lenjo, mozgoiščezavajuće), a ministarstvu nesnađujuće urnebesno i ushićeno eurekasto!

I dok roditelji već uzdišu u nelagodi moleći se čudu za koje unapred znaju da ne biva, dok ministar najavljuje ushićenje okolnih zemalja mogućnošću korišćenja prakse prosvetnih postivnuća naših mučenika, dok jedni na društvenim mrežama viču da deca pamte samo pročitano s papira, a drugi spremaju motke da tepaju ove prve jer uzimaju lebac informatičarima i pobednički osmeh digitalnih zaljubljenika, ja ću se usuditi da naljutim sve i u maniru Perice koji pravi Dinarske planine od dinara, priupitam prosto pitanje:

Da li posle korone želimo pamet ili radnu snagu?

Ako nam je cilj da ovi dani, koji po svemu podsećaju na pad Zapadnog Rimskog carstva, donesu povećanje broja radnika, tj.uposlenika novootvorenih fabrika stranih firmi, pristali na već viđenu,,nastavu na daljinu“ ili na novi model naizmeničnog rada koji podseća na jugoslovensku štednju, ili na neki treći model o kome prosvetari raspravljaju u cilju očuvanja života, a roditelji prevode u smislu – opet izvode da ne rade, postavljeni cilj biće ostvaren. Radna snaga na štolu, šinko!

Ako, pak, cilj bude funkcionalno pismeno dete s elementima kreativnosti – bogami, biće teško!

S obzirom da ministarstvo ni ne razmatra mogućnost smanjenja nastavnog gradiva i svođenje kurikuluma na najbitnije što bi bilo izbacivanje bar 60% suštinski nepotrebnih elemenata, stručna društva i grupe nastavnika i da žele da daju smislene predloge, nemaju moć da se za njih izbore, drage kolege roditelji, pamet u glavu i borba za pamet sopstvene dece, jer…

1. tradicionalna nastava nije prevaziđena!

Da je tako ne bi zaposleni Gugla i Majkrosofta decu slali u škole bez telefona, tableta i kompjutera, sa modernim skamijama i mentorskim radom u malim grupama.

2. naša deca nisu pametnija od nas u istom uzrastu!

Ljudska lobanja vekovima nije se promenila, te ni mozak nije pretrpeo promene poboljšanja i usavršavanja, već psiholozi tvrde da mozak naših potomaka sve sporije radi. Manje aktivnosti u ranom dečjem uzrastu, manje pokreta, manje sinapsi, niža inteligencija.

3. znanje je moć, ali ne čini ga bubanje!

Iako mnogi od nas roditelja osnovnoškolske dece pripadaju generacijama koje su morale da bubaju broj ovaca u Australiji u odnosu na broj stanovnika ili prosečnu potrošnju nikla u Zimbabveu, ipak nas je život u stalnim krizama naučio da je bitno smisleno znanje, a to još uvek nije osvestilo naše ministarstvo prosvete. Ili jeste, ali im je misija ono prvo. Doduše, na dobrom su putu, jer su bar shvatili šta su suštinski važni predmeti – srpski, matematika, strani jezik, istorija, geografija, hemija, fizika, veštine – likovno, muzičko, fizičko. Ne beše u TV nastavi ni ruku u testu, ni igračaka, ni računara, ni veronauke, građanskog i drugih čudesa koje nam bar 40% nepotrebno opterećuju raspored, a mogu drugačije da se realizuju!

Čujem vas!

Vrište informatičari, veručitelji, prosvetari na određeno…

Kad bi svaka škola dobila stručnog saradnika informatičara, ne bi plaćali održavanje sajta, mreže i drugih čudesa, u rasporedu bi bilo slobodnog mesta za proterane časove veština, a informatičari ne bi doživljavali nervni slom u vreme male mature i upisa!

Kad bi se ministarstvo pozabavilo istinskom promenom kurikuluma držeći se principa izgrađivanja mislećih kreativnih pojedinaca, a ne zadovoljenja forme i norme, 70% gluposti i 30% predmeta moglo bi da se izbaci/transformiše/udruži u tematsku/projektnu/modularnu popodnevno/celodnevnu/zimsku/letnju/rekreativnu…nastavu. A kad isplate otpremnine svima koji to žele, istinski usavrše one koji to žele i uposle najkvalitetnije a čekače državne plate i selfireklamere otprate iz prosvete, rešiće se i problem nezaposlenih.

S obzirom da su i najkreativniji nastavnici ograničeni propisima i dopisima, moj roditeljski plan za narednu školsku godinu je sledeći:

1.dok sam ja na poslu, potomci spavaju, pa od 12 do 14 završe zahteve učiteljice/profesora.

2. Zajedno pratimo učiteljicu i udžbenike i odrađujemo zadatke bez mnogo buke i gnjavaže (osnovac) ili proveravamo izvršenje profesorskih zahteva i zajedno učimo iz udžbenika suštinski bitne predmete (srednjoškolac).

3. Najmanje sat vremena čitanja (makar pod pretnjom i uz ucene) i drugi sat za lepotu – crtanje, pevanje, muzika ma kolko glasna!

I posle 2 sata trčanja, igre na otvorenom, vožnje bicikla, rolera, čišćenja lišća ili snega…prihvatam sat vremena buljenja u mobilni!

Džoker – sat smislenog čitanja za sat mamine nastave na blizinu!

Da, još ovo – neka neko javi ovim stručnjacima da je onlajn nastava – nastava na daljinu isto koliko je i Power Point prezentacija primer IKT u nastavi!

Izvor: majaradoman.